Bogu ništa nije nemoguće: Dokaz su svjedočanstva bivših ovisnika Dvoje bivših ovisnika, socijalna radnica Željka Jakopčević i bivši vojnik HV-a Robert Tomić, posvjedočili su gostujući kod Aleksandra Stankovića u emisiji 'Nedjeljom u 2', kako su se izvukli iz pakla ovisnosti

Posljednjih godina u Lijepoj Našoj zamijećen je znatan porast konzumacije droga. Uz drogu jedan od poroka koji je sve dostupniji je i kockanje. Dvoje bivših ovisnika, socijalna radnica Željka Jakopčević i bivši vojnik HV-a Robert Tomić, posvjedočili su gostujući kod Aleksandra Stankovića u emisiji ‘Nedjeljom u 2’, kako su se izvukli iz pakla ovisnosti, javlja HRT.

Željka Jakopčević

S devet godina izgubila je roditelje i bila veoma nestašno dijete. Smatrala je da joj nešto nedostaje, bila je nemirna i sve joj je bilo dosadno.

„Vidjela sam čovjeka koji je super sam sa sobom. Odlično izgleda, nikoga ne juri. Odlično mu je. Zapitala sam se što on ima, a ja nemam. (…) Tada sam shvatila da je dobro stanje tog čovjeka povezano s konzumacijom opijuma i ja sam rekla – ja to želim”, prisjetila se. Premda je ispočetka osjećala „mir, sigurnost, toplinu i ljubav”, ubrzo je shvatila da je to „đavolja prevara”: “Sve mi se počelo rušiti: karakter, vjernost, odnosi. Sve je počelo biti zapostavljeno.”

Ubrzo je shvatila da je to „đavolja prevara”

Pomislila je da će se, ako ostane trudna, sigurno prestati drogirati, no nije uspjelo. Nakon godinu dana oduzeli su joj dijete, a brigu o njemu preuzela je svekrva. I tako se deset godina vrtjela ukrug i nije prestajala s drogiranjem. Pomogla joj je obitelj evanđeoskih kršćana koji su je nahranili i pozvali na „kršćanski sastanak”. Tvrdi kako se sastanka uopće ne sjeća jer je prije njega popila hrpu tableta. Jedna je djevojka na tom susretu osjetila uporan glas u svojoj nutrini da ju ne smije ostaviti samu.

Djevojka joj je poručila: „Isus će tebi promijeniti život.”

Tada je imala 26 godina i manje od 50 kilograma. U komuni je provela sedam godina. Pet godina u komuni u Španjolskoj i dvije godine u Hrvatskoj.

„Cijelo vrijeme bila sam sa suprugom, dobila sam drugo dijete Doru i vraćena nam je Iva dok smo bili ondje”, navela je zaključivši: „Ne drogiram se od 2001. To su 22 godine. Mogu reći da sam imala sreću te mogu zahvaliti Bogu što je postavio ljude na moj put, a postavlja i dandanas ljude koji me ne stigmatiziraju te mi pomažu, i onda i danas, a nisam im nitko i ništa. Imala sam sreću što sam bila okružena ljudima koji vjeruju u potpuni oporavak.”

Mogu reći da sam imala sreću te mogu zahvaliti Bogu što je postavio ljude na moj put

Danas je potpuno funkcionalna osoba te kao magistrica socijalnog rada pomaže drugim ovisnicima. U emisiji ‘Nedjeljom u 3’, gdje gledatelji na YouTubeu postavljaju pitanja gostima, odgovorila je na pitanje je li jednu ovisnost zamijenila drugom:

„Danas sam slobodna reći Bogu; ja tebe neću. Onda (op.a. kada je bila ovisnica) nisam imala izbora. Đavao me držao u kandžama. Ovo što danas živim nije zamjena nego dobra volja. Mogu reći, neću s Bogom, ali on je dobar i podnosi me. Danas sam slobodna”.

Isto pitanje je bilo postavljeno i Robertu koji je rekao: „Nije ovisnost nego suradnja s Bogom. Bog ima strpljivosti sa mnom. I danas griješim, čovjek sam. Njegova ljubav je neizmjerna. Stavio me kao ovcu na ramena i neće me spustiti. Želim reći da sam na ramenima Božjim”.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Nathan Greene (@nathangreeneartist)

Robert Tomić

Robert Tomić, drugi gost emisije, bio je vojnik HV-a, a borio se s kockanjem. Robert je iz malog mjesta u blizini Posušja te ima suprugu i petero djece. U emisiji je otkrio kako je njegova najveća snaga bila njegova supruga koja je cijelo vrijeme vodila bitku s njegovom ovisnošću i molila za njega. (Njegovo cjelovito svjedočanstvo možete pročitati ovdje. )

„To je duševni nemir. Sve je išlo dobro dok je bilo novca. Kada je nestalo novca, to je otišlo nizbrdo. Znao sam dobivati, ali ono što bih dobio, brzo bih vratio”

U ovisnost o kocki počeo je upadati nakon rata kada su on i dvojica prijatelja pokrenuli posao kako bi zarađivali više novca. „Nakon vojske oženio sam se Ivanom. Imao sam kuću u Sesvetama. Na njezin prijedlog, na tu sam kuću dignuo hipoteku i s dva prijatelja otvorio privatnu benzinsku crpku. To je bila druga privatna crpka u Hercegovini. Odjednom su došle velike količine novca. Držao sam 22% vlasništva. Tek sam u 26., 27. godini počeo kockati”, ispričao je. U svijet kocke uvukli su ga njegovi radnici, a na početku je mislio da je to samo trošenje vremena. „Onda sam ekstremno ušao u kladionice i karte. To je duševni nemir. Sve je išlo dobro dok je bilo novca. Kada je nestalo novca, to je otišlo nizbrdo. Znao sam dobivati, ali ono što bih dobio, brzo bih vratio”, objasnio je.

Zbog kockanja je izgubio kuću koju je dijelio s dva brata i njihovim obiteljima te je imao još 100 tisuća eura duga. No, braća su mu sve oprostila. Obitelj mu je također bila podrška i sve su mu oprostili.

„Imam strašnu braću, to je nevjerojatno. Prije nego što će banka doći s policijom, oni su izašli i tada su sjeli sa mnom i rekli mi: ‘Ti si naš brat i nemoj da ne dođeš u našu kuću. Mi se nećemo svađati oko betona.’ Braća su mi oprostila. To je Božji dar. Nikada mi nisu prigovorili. Oni dođu u Hercegovinu k meni i nikada o tome nismo razgovarali. Taj oprost nešto je najvažnije što je mene dignulo iz mrtvila.”

Njegov oporavak od kockanja počeo je kada je prisustvovao jednom od seminara koje je vodio svećenik iz Zagrebačke nadbiskupije. Bio je na seminaru koji je držao velečasni Andrija Vrane.

„Došao sam na taj seminar nevoljko. Mislio sam da sve poznajem, no to mi je bilo otkriće; što je vjera, koja je to snaga, a ja to ne koristim.” Na seminaru je prisustvovao i sakramentu pomirenja: „Dogodila se ispovijed kod svećenika. Ja sam ušao tamo, svećenik je sjedio i šutio, šutio sam i ja. Prošlo mi je tisuću misli. Ja sam odjednom progovorio o svemu. O svemu čega sam se tada sjetio. U duši sam bio mrtav čovjek. Kod njega sam se ispovjedio i vidio sam da mi se nešto dogodilo. Ništa mi nije rekao. Samo me je blagoslovio. Osjetio sam neko blaženo stanje i htio sam da to potraje.”

„U duši sam bio mrtav čovjek. Kod njega sam se ispovjedio i vidio sam da mi se nešto dogodilo. Ništa mi nije rekao. Samo me je blagoslovio. Osjetio sam neko blaženo stanje i htio sam da to potraje.”

“Kada je taj seminar završio – događa mi se nešto nevjerojatno. Ulazim u kafić i kladionicu u koju sam dolazio. Rekao sam si, nećeš se puno kladiti, nego malo. Ispisao sam listić na papir i donio ga na pult. Tada sam za pult stao i netko me zove: ‘Roberte!’, ali nema nikoga iza mene. Opet me zove drugi put i treći i govori mi: ‘Ako to uplatiš, sa mnom nikakav udio nećeš imati.’ Ja sam to bacio, izašao i otada nemam nikakvu želju za kockanjem”, posvjedočio je.

Tomić je objasnio da je morao pronaći nešto što će ga ispunjavati, zato se posvetio rezbarenju drva i pravljenju raspela.

„U jednoj kući primijetio sam lik Blažene Djevice Marije od vinove loze. Pomislio sam: ‘Mogu li ja (tako) nešto?’ Počeo sam raditi raspela. Dok sam kockao, nitko mi nije govorio da sam lud. Kada sam raspela počeo rezbariti, svi su mi rekli da sam poludio”, rekao je

Dodao je i da je jedno od njegovih raspela poslano papi Benediktu, a drugo je bilo pred papom Franjom tijekom posjeta Sarajevu.

„Bog je naš jasan. I nema odgovora koji neće dati. Ono što ga pitaš, odgovorit će ti. Možda će netko reći da sam lud, ali zašto bih ja umro pa tek onda pričao s Bogom kada to mogu već sada. Želim i hoću sada, ali to je duhovna dimenzija. Želim da svaki čovjek to doživi. Nije to ništa ekstremno. To je jednostavno Božja ljubav, a ja je ničim nisam zaslužio”, rekao je, a prenosi HRT.