Bog se proslavlja i po lijeku i po liječnicima „Raskrinkaj ogorčenost, sarkazam, znatiželju, nemilosrđe, neposlušnost, tvrdokornost, kritiziranje… u sebi, to je početak obraćenja.“

Foto: GaudiLab, Shutterstock

Obraćenje nije neka površna akcija ‘uljepšavanja’ sebe

Obratiti se ne znači – prestati pušiti cigarete ili od danas voziti po propisima, naprimjer (mada je to u redu i odlično). To nije to. Obraćenje nije neka površna akcija »uljepšavanja« sebe i svojeg ega. Nije predstava. Dok god, naprimjer, misliš da je propovijed »za nekoga drugoga« i da »velečasni govori o mojoj mami/tati/zetu…« (umjesto da misliš da Bog po prečasnom/velečasnom gospodinu župnom upravitelju/supsidijaru /vikaru /župniku u miru govori tebi) u tebi se još ne događa obraćenje.

Vapi za obraćenjem

Ako Gospodinu govoriš: »Dao sam ti svoj život, idem svaki drugi dan u crkvu, plaćam školovanje djeci u Nigeriji, a ti si mi uzeo to i ono, a ne daješ mi ovo…«, nažalost, nisi u obraćenju, nemaš pouzdanja, lutaš i tumaraš pustinjama ne nalazeći oazu, srce ti nije smireno, barem kao nakon nitroglicerina. O, kršćanstvo je tako neizrecivo više od naših navika, predrasuda, zamjerka, filozofiranja, prognoziranja! Ako ne vapiš za obraćenjem, vodiš svoj život, svoje borbe na svoj način, a Bog ti je usputno potreban dodatak, jer je tako, ipak, nekako malo ljepše. A i naš je narod katolički. Raskrinkaj ogorčenost, sarkazam, znatiželju, nemilosrđe, neposlušnost, tvrdokornost, kritiziranje… u sebi, to je početak obraćenja. Prvo trebamo vidjeti gdje smo, a onda idemo dalje. Hrabro.

„Ako ti i ne vidiš svoju bijedu, tvoji bližnji itekako vide, i pate“

Obraćenje znači i prihvatiti tuđu pomoć. Tvrdoća srca, umišljenost i ponositost, oholost i egoizam kao snažni konopci priječe nas da prihvaćamo dobronamjernu pomoć stručnjaka. Ako si bolestan od alkoholizma (naprimjer) budi kršćanin – vjernik, prihvati pomoć onih kojima je stalo do tebe. Ništa te drugo neće spasiti.

Ponizi se, ohrabri i traži pomoć

»Snaga volje« bajka je za malu djecu ako si godinama rob alkohola (ili sličnih demonskih lanaca). Ponizi se, ohrabri se, priznaj da ti je pomoć potrebna i prihvati ju. Pođi na liječenje u sanatorij, uključi se u klubove u bolnicama, slomi svoju tvrdoglavost i nijekanje stvarnosti i potraži pomoć, tj. obrati se! Ako ti i ne vidiš svoju bijedu, tvoji bližnji itekako vide, i pate. Obrati se, Bog se proslavlja i po lijeku i po liječnicima. Obrati se, poslušaj Gospodina, koji govori i po činjenicama, po bližnjima, po događajima.

Odlučujuće bitke vode se na području uma, razmišljanja

Obraćenje se mora prije svega dogoditi na području uma, razmišljanja. Ondje krojimo svoja životna stajališta, ondje se vode odlučujuće bitke. Ja sam se, naprimjer, odlučio preispitati i promijeniti neke aspekte svoje duhovnosti i svako se malo savjetujem s iskusnijima. Ulazim u obraćenje iz dana u dan i nije mi lako. Kada uporno zapnem bičujući svoje ustaljenosti i prefriganosti, kao da dobijem neku fibromialgiju. Ali borim se, to je važno. Želim biti poslušan i najiskrenije želim vršiti Božju, a ne svoju volju. Sveti Mihael neprestano lomi i mijenja mačeve udarajući nečastive čete oko mene. Obraćam se, polako, postupno, s otporima, ali ustrajno. Bog mi pomaže, liječi me, razbija mramor oko mojeg srca, ljubi me silno i to mi dokazuje u naporu obraćenja.

Ulomak iz  knjige „Vidljivi Bog“ (II., prošireno izdanje) autora p. Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.

Podržite naš rad