Foto: Pexels, Pixabay

Završnica i zrela dob

Ulazimo u završnicu i zrelu dob života koja će biti obilježena onim što je bilo do tada. Osvrćući se unatrag možda primijetimo puno promašenosti, ako smo mi nekog iznevjerili, sablaznili ili nismo pomogli kad smo trebali, pratit će nas osjećaj krivice. Možda imamo iza sebe rastavljen brak ili smo izgubili posao, ili nosimo teret neizlječive bolesti, ili smo izgubili vjeru u Boga. Može doći do depresije, samosažaljenja, ovisnosti.

Bog nas nikad neće napustiti

Možda se osjećamo suvišnim, nepotrebnim, na teret drugima zbog bolesti i nemoći da se za sebe brinemo. Bog nas nikad neće napustiti: Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Kad bi koja i zaboravila, ja tebe zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji uvijek su mi pred očima (usp. Iz 49, 15-16).

Blizina smrti može nas strašiti, na što nas upozoravaju zrele godine i razne bolesti. Tad se obično vraćamo sebi i vjeri te lagano pripremamo za prijelaz na drugu obalu. To je vrijeme tišine, mudrosti, no ipak se zna dogoditi ranjivost…

Mnogi su velikani napravili velika djela

U zrelim godinama mnogi su velikani ostavili svoja najbolja djela, jer to je vrijeme mudrosti, zrelosti i plodova. Ako si nismo nikad postavljali bitna životna pitanja, na kraju se ona sama postavljaju: odakle sam, zašto sam živio/živjela, tko sam i kamo idem?
Vidimo li iza sebe, kad se osvrnemo, ispunjen i uspjeli život, pun odricanja, ali i dobrih djela te ljubavi prema Bogu i ljudima, imat ćemo osjećaj mira, zadovoljstva, svjesni da smo ispunili svoju svrhu i nalazimo se bez straha na domak životnom cilju, kad ćemo sa zadovoljstvom moći reći: „S Božjom pomoći uspjeli smo.“

vrijeme tišine, mudrost

Blizina smrti može nas strašiti, na što nas upozoravaju zrele godine i razne bolesti. Tad se obično vraćamo sebi i vjeri te lagano pripremamo za prijelaz na drugu obalu. To je vrijeme tišine, mudrosti, no ipak se zna dogoditi ranjivost, ako potomci uzimaju sve u što je osoba uložila život, ako ništa ne cijene, a njih pošalju u starački dom, ako ne se brinu o starcima i nečovječno s njima postupaju. Tad se osjećaju tjeskobno, suvišno, nesretno i tužno. Način života ranije dolazi do izražaja kroz mnoge bolesti.
Tad je tijelo sve slabije i važno je da snaga duha pomalo nosi tijelo. Tako kažemo da su neki stari ljudi mladi duhom. Ljudi se bore i postaju nezadovoljni sobom, postignutim, neizvjesnošću kojoj idu ususret.

Smrt

Vjernici su u povlaštenom položaju, jer imaju nadu u uskrsnuće, nevjernici imaju strah od nestanka

Smrt je sve više tabu-tema i o njoj imamo pogrešna razmišljanja. Međutim, smrću se boli prekidaju, tako da se ljudi više boje onog što iza toga slijedi. Vjernici su u povlaštenom položaju, jer imaju nadu u uskrsnuće, nevjernici imaju strah od nestanka.
Zbog svega toga starije osobe mogu trpjeti ili su uvjereni da njihov život nije uspio, a ne bi moralo biti tako. Gospodin nas nije htio takve i On nam želi dati lijek za naše zrele godine. Bog ostaje nama vjeran do kraja, podupire nas do naših sjedina, nosi nas, pomaže nam i izbavlja nas (usp. Iz 46,4).

Liječenjem treba obuhvatiti sva razdoblja čovjekova života, kako bi čovjek ostao zdrav na svim područjima života – u tijelu, psihi i duhu. Evo kako jedan starac moli molitvu blagoslova:

>>Blagoslov starca 

Iz knjige „Lijek ranjenom čovjeku našega vremena”, autorice s. Biserke Jagunić. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.