Bog je za mene prestao biti neko daleko povijesno biće. On je Živi Otac! Nije odlazila u Crkvu, no povremeno je odlazila u Školu molitve. Jednoga dana, nešto se u njoj promijenilo...

Foto: Shutterstock

Pišem ovako otvoreno, iz srca…

U Školu molitve sam prvi put došla početkom rujna prošle godine. Bila sam prepuna grijeha, sramila sam se same sebe. Zato mi dolazak među ljude koji vjeruju, koji iskreno mole i mijenjaju se nije bio baš jednostavan. Na tom susretu, čula sam da nas Bog prihvaća kakvi god da jesmo, što god da smo radili, ako dođemo i pokajemo se, no mene je još uvijek nešto kočilo da napravim taj korak.

Crkva mi je bila odbojna. No, ipak bih povremeno otišla na Školu

Nisam to odmah povezala, ali sada kad vrtim film unatrag, vidim da sam se upravo nekoliko dana nakon toga prvog susreta našla u najvećoj kušnji u svome životu. I pala sam. Zlo je djelovalo jer sam se bila udaljila od Boga. Ne može čovjek biti i za jedno i za drugo, sada to znam.

Odlaženje u Crkvu, ispovijedi, pokajanje, pričešćivanje – sve to o čemu se u Školi molitve govori – činilo mi se kao neki drugi svijet, kao da to nije za mene. Crkva mi je bila odbojna. No, ipak bih povremeno otišla na Školu. I tih sam se dana susrela s jednim gospodinom koji mi je za moj najveći grijeh koji sam učinila rekao: „Nemaš što drugo nego moliti Boga za oprost“. I pomislila sam si: „Pa tako slušam i u Školi molitve“.

To je bila ispovijed moga života, jer sam tada možda prvi put stala pred Boga iskreno i ponizno…

I tada sam, nakon 13 godina, odlučila otići na svetu ispovijed. Na Badnjak. Usudim se reći da je to bila ispovijed moga života, jer sam tada možda prvi put stala pred Boga iskreno i ponizno. Doživjela sam veliko olakšanje i osjetila pokajanje kao nikada do tada. Taj mi je Božić bio predivan.

I onda sam, Bogu hvala, nastavila odlaziti u Školu molitve. Čitanje Božje riječi, razmatranje što Bog želi reći baš meni, približava me Njemu

Tada sam shvatila zašto mi je odlazak u Crkvu bio mučan i težak: nije mi bilo lako doći pred Boga sa svim grijesima i prljavštinom na sebi. Nije u Crkvi bila „loša vibra“, nego je ta „vibra“ bila u meni. Nisam zbog ulaska u Crkvu bila još grešnija ili osjećala grijehe koji nisu moji, nego sam se tada susretala sama sa sobom i taj susret nije bio lagan.

I onda sam, Bogu hvala, nastavila odlaziti u Školu molitve. Tamo sam počela uzimati Sveto pismo i upoznavati Boga. Čitanje Božje riječi, razmatranje što Bog želi reći baš meni, približava me Njemu i Bog, Isus Krist je za mene prestao biti neko daleko povijesno biće ili neki daleki duh tamo negdje gore, i počela sam uviđati da je On Živi Otac i Sin njegov kojega je poslao da nas spasi, da i mene spasi. Mene je spasio Isus Krist. Znam to već sada, iako osjećam kao da sam tek na početku.

Bog, Isus Krist je za mene prestao biti neko daleko povijesno biće ili neki daleki duh tamo negdje gore, i počela sam uviđati da je On…

U Školi molitve slušamo kako Boga treba upoznati da bismo si osvijestili koji je savez sklopio s nama i na što sve imamo pravo, ali i što smo dužni činiti. Upoznajem Boga koji je prije svega pravedan. I s njim je sve jasno.

Već dugo u meni postoji želja da pomažem ljudima, a često sam se gubila u pokušajima i idejama kako to činiti. Sada prvo, znam kako pomoći sebi i koji je to odnos koji najviše od svih trebam graditi i čuvati.

Uključivanje u zajednicu, molitvenu grupu predivan je način za krenuti jer dobiješ poticaj grupe, ljudi koji vjeruju i žele te podržati. Zahvalna sam svima koji su tu za mene na mome putu. Moja promjena zasluga je svih njih. I neka se i kroz moj životni put Bog proslavi, neka okrene živote mnogih ljudi i dovede ih na Put, jedini pravi. Na put istine i života, put Isusa Krista.

Svaki sam dan zahvalna za dar života. U Školi molitve, kao i na drugim našim susretima, učimo…

Sada nakon nešto više od pola godine, moj je život potpuno drugačiji. Gotovo svaki dan započnem svetom misom ili barem molitvom. Redovno se pričešćujem jer svakih četiri do šest tjedana odem na svetu ispovijed. Sve svoje grijehe i propuste stavljam pod njegov križ jer on je sve to otkupio.

Shvatila sam što je sveta misa i što znači blagovati Tijelo Kristovo. Na početku svakoga misnog slavlja imamo priliku prisjetiti se svojih grijeha, priznati ih, pokajati se za njih i zamoliti za oprost. Takva pročišćena, primam Tijelo Kristovo, prihvaćam ga u svoje srce, zamolim ga da promijeni moje srce prema srcu svome i takva nova idem u novi dan. Još jedan dan koji mi je poklonjen. Svaki sam dan zahvalna za dar života. U Školi molitve, kao i na drugim našim susretima, učimo kako Boga slaviti. Osim molitvom i predanjem, slavimo ga pjesmom i otvaranjem radosna srca. Sve se više veselim molitvenim susretima gdje se pjeva i slavi Boga, klanjanjima i duhovnim obnovama gdje iznova čistimo svoje srce i predajemo ga Bogu.

Osjećam se nanovo rođena, u Kristu, radujem se životu, ne bojim se smrti jer sam spremna uzeti svoj križ i slijediti Isusa, jer On je Put, Istina i Život.

Amen.

Iva Kolar, polaznica Škole molitve.

Detaljnije o tečaju „Škola molitve” možete pogledati ovdje.