Foto: Shutterstock
Brojni su nas kršćani pitali kako najbolje mogu pomoći svojoj odrasloj djeci. Mi im na to odgovaramo neka pročiste svoja srca.
Jer, vrlo se malo toga događa u srcima roditelja a da bilo ne blagoslivlja, bilo ne šteti njihovoj djeci. Kada je David sagriješio s Bat-Šebom, umro mu je sin (2 Sam 12,14). Jeroboamova je loza izumrla jer je častio druge bogove (1 Kr 14,10). Čak je i njegov pravedni sin imao umrijeti, iako mu je makar priređen dostojan ukop „jer se jedino na njemu našlo nešto što se u kući Jeroboamovoj svidjelo Jahvi, Bogu Izraelovu“ (r. 13). Nebrojeno su puta u Starome zavjetu grijesi otaca donijeli smrt njihovim sinovima i kćerima. Danas imamo Križ kako bismo s time izlazili nakraj. No, sve dok obiteljski grijeh ne bude priveden na Križ, sve što su roditelji učinili ili pročišćuje ili, naprotiv, zamućuje tijek voda Gospodnjih k njihovoj djeci. To je kao da stojimo u rijeci dok su nam djeca nizvodno. Naša čistoća sladi vodu koja dolazi do njih. I prije i poslije rođenja na neki su način u nama blagoslovljena. Mogao on to razumjeti ili ne, svaki bi roditelj trebao u vjeri prihvatiti kako njegova djeca primaju velike blagoslove što se on više približava Bogu: „Valjan čovjek ostavlja baštinu unucima (…)“ (Izr 13,22).
Ovo je uvjet i sredstvo blagoslova za našu djecu
Biblijska krepost koju obnavljamo uskrisujući svoj osjećaj za nasljeđe nije ništa drugo doli svetost. Svetost je pak nešto posebno: „Dakle, budući da imamo ta obećanja, očistimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovršimo posvećenje u strahu Božjemu“ (2 Kor 7,1). Primijetite međutim kako je ovo povezano s dvama zadnjim recima šestoga poglavlja, koji govore o posinjenju, kao i s dvanaestim poglavljem Poslanice Hebrejima, s obzirom na Božji odgoj i naš oprez da ne proklija nikakav gorki korijen i „ne zarazi mnoge“ (r. 15). Naša svetost time postaje uvjetom i sredstvom blagoslova za našu djecu, napose kako ne bismo okužili vode u kojima će naša djeca, kao i djeca naše djece, plivati do u vječnost. U tom je smislu naša svetost izravna funkcija skrbi i njege naše djece.
Ne postoji privatni, pojedinačni, tajni ili skriveni grijeh – kao ni blagoslov ili posvećenje, koji bi ostali bez učinka ili bili izgubljeni. Nijedno dobro djelo, ma kako skrovito učinjeno, nikada ne može biti izgubljeno. Naša djeca primaju baštinu na temelju nepromjenljiva zakona. Naša je molitva da čovječanstvo povrati taj osjećaj zajedničke pripadnosti u jednu jedinstvenu obitelj.
O knjizi „Obnova kršćanske obitelji“
Iako je naučavao, Gospodin nije došao kako bi bio Učitelj. Iako je bio uzor, ni to nije bila svrha Njegova dolaska. Liječio je, ali ni radi toga nije došao na ovaj svijet. Došao je umrijeti i uskrsnuti. I mi trebamo učiniti isto: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (Mt 16,24). U tom je smislu namjera ove knjige ukazati na potrebu smrti i uskrsnuća svakoga pojedinca, nakon čega će uslijediti oslobađanje Duha Svetoga, koji će onda obnoviti kršćansku obitelj.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
