Foto: Angelina Paić (Instagram: nutricionisticaangelina)
Jelena: Svjetovnjaci odu u krajnost fitnessa, zdrave hrane, dok duhovnjaci potpuno zanemare tijelo jer se ono veže uz grijeh. Koji bi stav prema hrani trebao imati jedan vjernik?
Angelina: Ne bih rekla da su tijela grešna, već misli, no naše tijelo je jedino mjesto gdje moramo biti do kraja ovozemaljskog života, stoga vjernici trebaju tijelo gledati kao hram duše. Najbolji je stav Mens sana in corpore sano (lat. u zdravom tijelu zdrav duh).
U Bibliji se spominju: cjelovite žitarice (neprocesirane), dosta ribe, sezonsko voće (često se spominju smokve), povrće, maslinovo ulje, začini i ljekovite biljke (spominje se izop i dr.), umjerena konzumacija vina
J: Hrana i piće u Bibliji imaju velik značaj. Sjetimo se mnogih epizoda iz Starog i Novog zavjeta. Koliko nam Biblija tu može pomoći u oblikovanju suvremenog zdravog kršćanskog načina života?
A: U Bibliji se spominju: cjelovite žitarice (neprocesirane), dosta ribe, sezonsko voće (često se spominju smokve), povrće, maslinovo ulje, začini i ljekovite biljke (spominje se izop i dr.), umjerena konzumacija vina. Ako tu prehranu analiziram s nutricionističkog gledišta, sve upućuje na mediteranski tip prehrane, koja se danas nakon niza znanstvenih istraživanja smatra standardom za zdravlje i dugovječnost. Mediteranska prehrana je prehrana koja najbolje štiti od bolesti suvremenog doba: kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, nekih vrsta tumora… Takav način prehrane jamči značajno manju incidenciju kroničnih bolesti kao i duži životni vijek.
Mediteranska prehrana je prehrana koja najbolje štiti od bolesti suvremenog doba:
kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, nekih vrsta tumora…
Zdravu prehranu ne čine skupe namirnice već zdrave navike
J: Ljudi se najčešće tuže: „Hranio bih se zdravo, ali mi je preskupo“. Koliko ta tvrdnja drži vodu?
A: Kratko: ne drži! Naime to je jedan od izgovora i predrasuda koje ljudi imaju i koje im nameće dijetalna kultura i marketing egzotičnih namirnica koje su u pravilu skupe. No, mi ne moramo jesti himalajsku sol, čak je bolja naša paška sol jer je jodirana, te zdravu prehranu ne čine skupe namirnice već zdrave navike.
Postom se odmičemo od hrane za tijelo kako bismo se lakše fokusirali na hranu za dušu
Žao mi je što mnogi o prehrani počnu razmišljati tek kada dobiju neku dijagnozu. Nemojte čekati da dobijete dijagnozu pa da se počnete brinuti o sebi.
J: Hrvati su u velikom postotku katolici, a u medijima čitamo i čujemo da smo pretili. Dakle, neumjereno uživamo u hrani i piću. Kako si pomoći?
A: Hrvatska je, prema podacima iz posljednjega velikog istraživanja o zdravlju građana Europske unije, nažalost na tronu. Hrvatski muškarci su prvaci u debljini jer višak kilograma ima njih čak 73 %, a udio pretilih muškaraca najniži je u Francuskoj i iznosi 53 %. Najmanji postotak žena s prekomjernom težinom u EU ima Italija (37 %), a udio žena u Hrvatskoj s prevelikim indeksom tjelesne mase iznosi 58 %. Debljina je postala najveći globalno javnozdravstveni problem. Prema procjenama iz publikacije OECD-a “The Heavy Burden of Obesity”, prekomjerna tjelesna masa povezuje se u Hrvatskoj s očekivanim smanjenjem trajanja života za tri i pol godine. Predviđa se da će naša djeca biti prve generacije s kraćim životnim vijekom od svojih roditelja. To je zastrašujuće. Prvi je korak uopće osvijestiti da imamo problem. I svakako, ne sramiti se zatražiti pomoć stručnih osoba – nutricionista.
Post je genijalna stvar
J: S nutricionističkog gledišta, koja je vrijednost i blagodat posta?
A: Stoljećima post je dio religije jer post uči kontroli, disciplini. Postom se odmičemo od hrane za tijelo kako bismo se lakše fokusirali na hranu za dušu, no, gledajući iz nutricionističkog kuta, post nam pomaže ući u kalorijski deficit. Tako je u posljednje vrijeme postalo jako popularno razdoblje povremenog posta (Intermittent fasting) koje služi kao strategija mršavljenja. Brojne popularne knjige za samopomoć i članci na ovu temu obećavaju gubitak kilograma bez yo-yo učinka kao i stalne promjene u metabolizmu što rezultira zdravstvenom koristi. No nije sve tako jednostavno jer naš organizam je kompleksan sustav. Taj povremeni post je u trendu, no prehrana ne bi trebala slijediti trendove.
Ne postoji one-size-fits-all, točnije nema univerzalne dijete kojom bismo riješili sve naše probleme –smisla ima jedino personalizirani pristup prehrani
Najnovija istraživanja u nutricionističkoj znanosti sve više otkrivaju da ne postoji one-size-fits-all, točnije nema univerzalne dijete kojom bismo riješili sve naše probleme –smisla ima jedino personalizirani pristup prehrani. Tako ni povremeni post nije rješenje koje paše svima. Nema značajnih dokaza koji bi podržali mnoge zdravstvene tvrdnje o povremenom postu, ali istraživanja pokazuju da on može pomoći pri mršavljenju. Studije sugeriraju da je povremeni post jednako učinkovit kao i tradicionalne metode ograničavanja kalorija kada je u pitanju smanjenje težine i tjelesnih masti. Činjenica je da gubimo kilograme kada smo u kalorijskome deficitu, a to možete ostvariti na bezbroj načina. Jedan od njih je povremeni post. No, on nije nužan. Ovakav način prehrane težak je onima koji jedu svakih nekoliko sati, onima koji vole grickati. Također, nije prikladan za one sa stanjima koja zahtijevaju hranu u pravilnim intervalima zbog metaboličkih promjena uzrokovanih lijekovima, poput dijabetesa. Dugo razdoblje uskraćivanja hrane ili izgladnjivanja dovodi do opasnosti od prejedanja prilikom ponovnog unošenja hrane i može potaknuti nezdrav način ponašanja, poput povećane fiksacije na hranu! Nadalje, post se nikako ne preporučuje djeci u aktivnoj fazi rasta i razvoja, adolescentima, trudnicama, dojiljama, dijabetičarima, osobama koje su na određenim terapijama lijekovima, koje pate od određenih hormonskih disbalansa, osobama s poremećajima prehrane koji uključuju nezdravo samoograničenje (anoreksija ili bulimija nervoza) itd.
Bježanje i izbjegavanje slabosti, problema nema puno smisla, trebamo se suočiti s našim slabostima, ojačati duh da postanemo otporni i npr. naučimo da je moguće pojesti kockicu čokolade i ne željeti više i zbog toga ne biti nesretan
J: Primjerice, u vrijeme korizme najviše mislimo na hranu, pa se krenemo odricati onoga što nam šteti – netko iz estetskih, netko iz asketskih razloga. Kako tu odluku produljiti da nam postane svakodnevica?
A: Na žalost korizma postaje popularno vrijeme držanja dijetâ pa se tako ljudi jako puno odriču od slatkiša, mesa, alkohola itd. Mišljenja sam da korizma ima jednu sasvim drugu svrhu na našem duhovnom sazrijevanju i kratkotrajno odricanje od namirnica na koje smo slabi po meni nema nekoga smisla ako ćemo nakon 40 dana nastaviti s istim starim lošim navikama. Bježanje i izbjegavanje slabosti, problema nema puno smisla, trebamo se suočiti s našim slabostima, ojačati duh da postanemo otporni i npr. naučimo da je moguće pojesti kockicu čokolade i ne željeti više i zbog toga ne biti nesretan. Na tome često radim s pacijentima/klijentima te na svome profilu na Instagramu (@nutricionisticaangelina) često dijelim besplatne savjete kako steći trajno zdrave životne navike.
Na tome često radim s pacijentima/klijentima te na svome profilu na Instagramu (@nutricionisticaangelina) često dijelim besplatne savjete kako steći trajno zdrave životne navike
J: Svako malo iznjedre novi trendovi. Biblija kaže: Sve provjeravajte! Što je vječna klasika u prehrani, kao mala crna haljina u modi, i što s trendovima?
A: Prehrana ne bi trebala biti trend! Svako od nas je doista jedinstven. Kao što imamo jedinstvene otiske prsta, tako imamo jedinstvena crijeva i odgovor na hranu. Znanstveno je dokazano da je crijevna flora (mikrobiota) jedinstvena za svakoga od nas, stoga trebamo individualno pristupati odabiru namirnica, tipu prehrane. Jedinstveno svima nama jest da moramo unositi esencijalne nutrijente putem namirnica i fizički se kretati. Puno voća, povrća, sezonskih namirnica, hidracija vodom, adekvatan unos vlakana problematičan je u prehrani suvremenog čovjeka. Dosta smo fokusirani na proteine, no gladni smo vlakana.
Puno voća, povrća, sezonskih namirnica, hidracija vodom, adekvatan unos vlakana problematičan je u prehrani suvremenog čovjeka. Dosta smo fokusirani na proteine, no gladni smo vlakana
J: Mnogo novotarija dolazi izvana. Što bismo mi Hrvati mogli izvoziti po pitanju prehrambenih navika, trendova, nečeg našeg, autentičnog, originalnog?
A: Mi Hrvati možemo se ponositi našim maslinovim uljem, kvalitetnim vrhunskim vinima, sirevima, suhomesnatim proizvodima, ribom te doista fantastičnom hranom. Svaka regija naše prelijepe Hrvatske nudi neki svoj originalni proizvod koji, uz maštovitu priču i dobar PR može bez ikakva srama plasirati u Europi i šire.
Umjerenost i zahvalnost
J: Koje bi bile prehrambene zapovijedi kojih bi se svatko trebao držati?
A: Umjerenost u jelu i piću, zapovijed je koju nam je dao Bog pa bih ja samo podsjetila na nju i dodala da trebamo biti zahvalni za hranu koju blagujemo i odnositi se prema njoj s poštovanjem, razborito. Jer, dok na jednoj strani naše planete bacamo gotovo trećinu kupljene hrane, na drugoj svaka 11. osoba umre od gladi. Također, osvijestimo si da blagovati trebamo polako osjećajući mirise i okuse hrane, da dugo trebamo žvakati (10 do 20 puta) i svaki zalogaj uživati sa zahvalnošću. Na taj ćemo način smanjiti mogućnost prežderavanja. Planirajmo racionalno kupovinu i pripremu hrane te izbjegavajmo stvaranje otpada.
Psihološki čimbenici, poput samopoštovanja, zaokupljenosti tjelesnom težinom i oblikom tijela, perfekcionizam te psihijatrijski entiteti poput poremećaja raspoloženja i anksiozni poremećaji kumuju poremećajima hranjenja
J: Anoreksija, ortoreksija, bulimija, a s druge strane pretilost. Kako da nam hrana bude lijek i blagoslov, a ne prokletstvo?
A: Nemojmo uz hranu vezati emocije. Psihološki čimbenici, poput samopoštovanja, zaokupljenosti tjelesnom težinom i oblikom tijela, perfekcionizam te psihijatrijski entiteti poput poremećaja raspoloženja i anksiozni poremećaji kumuju poremećajima hranjenja. To je jako kompleksna priča u kojoj glavnu riječ trebaju voditi psihijatri ili psiholozi, a mi nutricionisti smo dio terapije. Željela bih istaknuti kako je nužno potražiti stručnu pomoć jer na žalost ponekada poremećaji hranjenja završe smrtnim ishodom.
J: Poznat nam je u prehrani takozvani „francuski paradoks“: piju puno vina, jedu puno sira, veliki su gurmani, a zdravi su. Postoji li možda „hrvatski paradoks“?
A: Pa nema neki uvriježeni hrvatski paradoks, no ono što je meni ostalo u sjećanju je zanimljiv i neočekivani podatak iz Nacionalnog istraživanja o prehrambenim navikama odrasle populacije koje je Hrvatska agencija za hranu (HAH, 2018) provela o konzumaciji ribe u Hrvatskoj. Logično bi bilo da Dalmatinci jedu velike količine ribe, no ispostavilo se da to nije tako. Naime, Zagrepčani pojedu i više ribe od Dalmatinaca, i to ne samo slatkovodne već i morske! Izgleda da jug naše zemlje ipak više voli mesne delicije.
I moja djeca su samo djeca, koja se boje novih namirnica, teško prihvaćaju nove okuse, pogotovo povrće. No kultura hranjenja je nešto što učimo i razvijamo godinama pa tako i s djecom treba biti strpljiv
J: Svoj si profesionalni put prepoznala u prehrani i nutricionizmu, a privatno si sretno udana i majka dvoje djece. Prihvaćaju li tvoji ukućani savjete stručnjaka?
A: Kako kada. ☺️ I moja djeca su samo djeca, koja se boje novih namirnica, teško prihvaćaju nove okuse, pogotovo povrće. No kultura hranjenja je nešto što učimo i razvijamo godinama pa tako i s djecom treba biti strpljiv, no uporan i nuditi im i namirnice koje na prvu odbijaju i biti im pozitivan primjer. S djecom je teže; i moja, kao i sva djeca, vole slatkiše pa ih stalno moram učiti balansu. Tu je i utjecaj vršnjaka, medija – ukratko, s klincima je stalna borba, ali mi roditelji najviše utječemo na razvoj njihovih prehrambenih i životnih navika, koji su temelj za cijeli život, stoga se sav trud i borba isplate. Suprug je druga priča, on je ipak zrela osoba, svjestan utjecaja hrane na zdravlje te me rado pita i posluša moj savjet.
Još se uvijek propitujem i postavljam si ta pitanja. Volim učiti i zbilja mislim da nikada neću prestati učiti
J: Za tebe vrijedi ona sintagma „cjeloživotno učenje“. Nisi stala na sveučilišnoj diplomi nego si svoje znanje prema hrani produbila i na stručnom magistarskom studiju. Pišeš kolumne, vodiš svoje savjetovalište, aktivna si na društvenim mrežama. Često se vjernici svih dobi pitaju: „Što Bog želi od mene? Koja je moja misija?“ Kako si ju ti prepoznala?
A: Još se uvijek propitujem i postavljam si ta pitanja. Volim učiti i zbilja mislim da nikada neću prestati učiti. Moja želja u javnom radu i djelovanju je biti pozitivan primjer i motivacija za zdravije promjene te širiti provjerene i stručne informacije kako bi bile dostupne svima.
Pomoći nekome da promijeni svoj život i živi zdravije, dulje, sretnije velika je sreća i zadovoljstvo. Sreća je najvrjednija kada se dijeli – to je moja motivacija
J: Što hrani tvoju dušu?
A: Pomoći nekome da promijeni svoj život i živi zdravije, dulje, sretnije velika je sreća i zadovoljstvo. Sreća je najvrjednija kada se dijeli – to je moja motivacija, a „ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“ najteži i ujedno najdraži recept za finu duhovnu hranu.
J: Tvoj recept za sretan i ispunjen život?
A: Mijenjaj ono što možeš promijeniti, a ono što ne možeš prihvati. To je proces i tako nam je cijeli život. Svi imamo uspone i padove, mijena je konstantna, no i Božja ljubav je konstantna. Zato ju trebamo tražiti i vidjeti u svemu: u nama, u ljudima oko nas, u prirodi, boli, patnji jer život nikome nije (samo) mirno more. Bog nas uči ukrotiti valove.
Angelina je sveučilišna specijalistica nutricionizma i dipl. ing. Preh. Teh. Radi u laboratoriju. Piše kolumne, vodi svoje savjetovalište i educira o zdravoj prehrani. Možete ju pratiti na društvenim mrežama (Instagram: nutricionisticaangelina).
Imate male izbirljivce koje ne mogu vidjeti povrće? Pokušajte s ovom poznatom forom:
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
