Foto: Shutterstock

Skloni smo gledati ljude oko sebe i otkrivati na njima ono što sami nemamo. To može u nama roditi osjećaj da smo prikraćeni, da smo manje vrijedni od drugih. A u svakom čovjeku možemo pronaći nešto posebno, nešto što je samo njemu vlastito. Vjerujem da je čovjek u tom pogledu prilično ograničen, da je zarobljen negativnim i nepravilnim gledanjem. Dok tako jednostrano gledamo na ljude oko sebe, nismo sposobni otkrivati ono što sami imamo, što drugi dobronamjerni ljudi na nama vide. U tom spletu gledanja, uvijek na prijeti opasnost od vlastite ljudske ograničenosti. Zato možemo puno toga vidjeti pogrešno, kao da nam je pogled zarobljen i možemo vidjeti jedino određeni uski vidokrug koji si sami ponekad još dodatno sužujemo i ograničujemo.

„Kao da nam i danas đavao ne da vidjeti istinu o nama i o darovima koje nam je Bog darovao…“

Na izvjestan način, sve to podsjeća na situaciju s prvih stranica Biblije kad je đavao napastovao čovjeka i ženu. Njegova je napast i zamka bila upravo u tome da čovjeka upozori na jedno jedino stablo s kojeg mu je Bog zabranio jesti. Dogodilo se da prvi ljudi od tog časa ne vide ništa drugo, nikakve druge Božje darove i bogatstva kojima raspolažu, on gleda samo to jedno jedino stablo i to na negativan način – kao zabranu i uskraćivanje. I jasno, iz takvog gledanja proizašao je i grijeh nepovjerenja prema Bogu, istočni grijeh. Upravo se to događa kad si dopuštamo negativne osjećaje i negativna gledanja. Kao da nam i danas đavao ne da vidjeti istinu o nama i o darovima koje nam je Bog darovao. Gledamo što je drugima dao i mislimo da je nama to uskratio. Nemamo vjerničkog pogleda i povjerenja da je sve ono što je Bog dao našem bratu i ljudima oko nas darovao i nama; i da je sve što je nama dao, jednako tako i dar drugima. Cvijeće u vrtu našega susjeda i nama cvjeta i nama miriše.

„Uz Isusa je čovjek otkrivao i darove kojima je i on sam obdaren. Žena koja je zalutala u neuredan život, uz Isusa je otkrila…“

Isus je oslobađao ljude i od tog negativnog osjećaja manje vrijednosti. Uz Isusa se svatko osjetio prihvaćenim i ljubljenim. Ljudi su otkrivali darove koje bližnji posjeduju i radovali se darovima kojima je Bog usrećio bližnje. Međutim, uz Isusa je čovjek otkrivao i darove kojima je i on sam obdaren. Žena koja je zalutala u neuredan život, uz Isusa je otkrila da je pozvana na ljubav i da ima srce koje može ljubiti na plemenit način. Čovjek koji je bio zarobljen novcem i trpio od kompleksa manje vrijednosti zbog niskog rasta, uz Isusa je bio oslobođen požude za novcem i prihvaća sebe u novom svjetlu. Osjetio je da u njemu postoji nešto što je potaklo Isusa da ga pohodi, da ga prihvati i da ga ljubi. To je neizrecivo više od svega za što je prije mislio da mu je uskraćeno. Takav je mogao ljubiti i ljude oko sebe. Isus je došao da svaki čovjek otkrije dubinu vlastite vrijednosti, kako bi nesmetano mogao priznavati vrijednosti u ljudima oko sebe.

Fra Zvjezdan Linić, Bog, svakodnevna tajna i objava; Teovizija.