Foto: Shutterstock
Postojanje zla može dokazati da postoji vrag, ali ono ne dokazuje da nema Boga
Ateist: Ako doista postoji Bog koji je sâma dobrota, koji je svemoćan, zašto on dopušta zlo, patnju?
Kršćanin: (…) tvoja primjedba pretpostavlja da Bog postoji: to što postoji zlo ne znači da ne postoji Bog. Postojanje zla može dokazati da postoji vrag, ali ono ne dokazuje da nema Boga.
Ateist: Dobar pokušaj, ali nisi me uvjerio.
Kršćanin: Možda te ovo nije uvjerilo, ali tvoja primjedba i dalje pretpostavlja da Bog postoji.
Ateist: Ovako: rasprave radi pretpostavi da priznajem kako Bog postoji. Bi li mi tada odgovorio na pitanje?
Kršćanin: Naravno da bih. Lijepo je vidjeti da napreduješ.
Ateist: Nemoj zaboraviti da je to samo radi rasprave. Dakle, zašto tvoj takozvani „svemoćni” Bog ne spriječi zlo?
Kršćanin: Zaista bi htio da to učini?
Ateist: Naravno da bih!
Kršćanin: I, recimo da započne s tobom?
Ateist: Budi ozbiljan.
Ali ne zanima me budućnost. Želim da bol i patnja prestanu sada! Zašto im Bog ne stane na kraj?
Kršćanin: Ozbiljan sam. Stalno govorimo o tome da bi Bog trebao spriječiti zlo, ali se pritom ne sjetimo da bi tada trebao spriječiti i nas. Svi činimo loše stvari.
Ateist: Ma daj! Ne govorimo o sitnim grijesima nego o stvarnom zlu, onakvom kakvo je činio Hitler!
Kršćanin: Ali ne radi se o stupnju zla nego o njegovu izvoru. A izvor zla je naša sloboda izbora. Kada bi Bog poništio zlo, morao bi poništiti i našu slobodu izbora. A kada bi poništio našu slobodu izbora, mi više ne bismo bili sposobni voljeti i činiti dobro i u ovom svijetu više ne bi bilo morala.
Ateist: Ali nije sve zlo rezultat slobode izbora. Zašto umiru posve mala djeca? Zašto dolazi do prirodnih katastrofa?
Kršćanin: U Bibliji stoji da je začetak zla čovjekov pad. Nitko nije zaista nevin jer smo svi sagriješili u Adamu (Rim 5,12) te smo time zaslužili smrt (Rim 6,23). Prirodne katastrofe i prerana smrt izravna su posljedica prokletstva nad svim stvorenim koje je uzrokovao čovjekov pad (Post 3; Rim 8). Taj će pali svijet biti opravdan tek po Kristovu povratku (Otk 21-22). Dakle, nitko ne jamči da neće biti nevolja ili pak da ćemo svi doživjeti sedamdeset godina.
Ateist: Kako se samo snađete, vi kršćani. „Bog će sve ispraviti na kraju”! Ali ne zanima me budućnost. Želim da bol i patnja prestanu sada! Zašto im Bog ne stane na kraj?
Kršćanin: Hoće, ali ne u skladu s tvojim ʽrasporedomʼ. To što Bog još nije stao na kraj zlu, ne znači da on to neće učiniti.
Ali zašto se Krist ne vrati sada i ne stane na kraj svoj toj boli? Ljudska patnja je golema!
Ateist: Ali zašto se Krist ne vrati sada i ne stane na kraj svoj toj boli? Ljudska patnja je golema!
Kršćanin: Prvo, nitko ne prolazi kroz iskustvo sveukupne ljudske patnje. Evo primjera: ako temperatura u Manhattanu iznosi 26 °C, u Brooklynu 29 °C, a u Queensu 27 °C, hoće li koji Njujorčanin na svojoj koži osjećati toplinu od 82 °C?
Ateist: Neće.
Kršćanin: Tako je. Svaka osoba proživljava vlastitu bol.
Ateist: U redu, no to mi ne objašnjava zašto Bog sve to ne okonča sada. Zašto čeka?
Kršćanin: Kad bi Bog htio sada stati na kraj zlu, on bi to mogao učiniti. No, jesi li razmišljao o tome da On možda ima još neke ciljeve koje bi volio ostvariti dok ne okonča zlo?
Ateist: Na primjer…?
Kršćanin: Za početak on bi volio da još ljudi izabere nebo prije nego što ovaj svijet privede kraju. Apostol Pavao je nagovijestio da će se Isus vratiti tek kad „punina” ljudi postane vjernicima (Rim 11,25).
Ateist: Ali, dok Bog čeka da se „punina” ljudi spasi, drugi ljudi pate!
Kršćanin: Da. A to znači da kršćani imaju posla, naime, mi imamo povlasticu da pomažemo onima koji pate. Mi smo Kristovi predstavnici ovdje na zemlji.
Kad bi Bog spriječio bol svaki put kad upadnemo u nevolju, postali bismo najbezobzirnija, najsebičnija stvorenja u svemiru. I nikada ne bismo ništa naučili od patnje
Ateist: To je lijepo, ali kad bih i sâm patio, htio bih da mi pomogne Bog, a ne ti!
Kršćanin: Kad bi Bog spriječio bol svaki put kad upadnemo u nevolju, postali bismo najbezobzirnija, najsebičnija stvorenja u svemiru. I nikada ne bismo ništa naučili od patnje.
Ateist: Učiti iz patnje?! O čemu ti pričaš?
Kršćanin: Da, to je jedan razlog zbog kojeg Bog još nije okončao zlo. Možeš li navesti ijednu trajnu pouku koju si izvukao iz užitka?
Ateist: Daj mi minutu.
Kršćanin: Mogu ti dati i cijeli sat, ali sumnjam da bi došao do nečega. Ako malo razmisliš, vidjet ćeš da je gotovo svaka vrijedna pouka do koje si ikada došao proizašla iz neke poteškoće u tvome životu. U većini slučajeva iz loših okolnosti izvučemo neku pouku, dok nas dobre okolnosti često zavaravaju. U stvari, iz patnje ne samo da izvlačimo pouke nego je ona praktički jedini način na koji možemo razviti vrline.
Bol, patnja – Božji „megafon za buđenje gluhoga svijeta“
Ateist: Kako to misliš? (…) Kakvu dobru svrhu može imati, recimo teroristički napad koji se dogodio 11. rujna?
Kršćanin: Iako bismo htjeli da se to nikada nije dogodilo, znamo da je iz tih strašnih događaja izašlo i nešto dobro. Na primjer, ujedinili smo se kao zemlja; pomogli smo onima koji su bili u potrebi; postali smo odlučni u borbi protiv terorizma. Zbog tog smo šoka također bili primorani razmišljati o najvažnijim životnim pitanjima, a neki su ljudi povjerovali u Krista. C. S. Lewis je jednom rekao da je bol, patnja Božji „megafon za buđenje gluhoga svijeta”. (…)
Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist“ autorâ Normana L. Geislera i Franka Tureka. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.
Knjigu možete nabaviti po cijeni sniženoj čak 75% – za samo 30 kuna!
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
