„Ako moj/a tata/mama tako kaže, onda stvarno jesam zločest i ne zaslužujem ljubav.“ Ili? Vidim li koliko me djeca trebaju, čeznu za mnom ili samo vidim kako su „naporna, neposlušna, bez poštovanja“?

Foto: Shutterstock

MOLITVA:

Razmišljam li kada o tome kako na naš odnos gledaju naša djeca?

Kakav im primjer dajemo? Gledam li ih kao veliko blago povjereno nama da ih podignemo u dobre, poštene, solidarne ljude koji će u ovom svijetu odabrati dobro prije lošega, pravedno prije nepravednoga, sveto prije grešnih postupaka, Boga prije sotonskih zavodljivosti? Kako moji postupci prema mojem suprugu / mojoj supruzi odražavaju mojoj djeci ljepotu odnosa između muža i žene?

Vide li naša djeca po mojim postupcima da je brak nešto sveto

Potiču li ih da se i oni jednoga dana odluče za brak, za življenje čistoće, za postupanje u ljubavi i poštovanju, a ne po djelima svijeta koji brak demoralizira i uništava u svakom pogledu? Vide li naša djeca po mojim postupcima da je brak nešto sveto, da je to Božji plan za ljude i nevjerojatna povlastica da budemo su-stvoritelji? Vide li u meni ljepotu roditeljstva? Ili mislim da sve to ne vrijedi ako se moj supružnik ne želi promijeniti i truditi? Pitam li se tada: „Što ja mogu sam/a?“ Opravdavam li se tuđim pogreškama, dok svoje ne vidim? Ispričam li se djeci za svoje postupke kada mi njima nije cilj odgajanje nego čista kazna, za trenutke kada reagiram burno jer me suprug/a razljutio/la, a oni nisu ni krivi ni dužni? Mogu li si posvijestiti što time radim njihovu srcu?

Kako sam se ja osjećao/la kada su se moji roditelji tako ponašali prema meni?

Ili i tu sebe opravdavam njihovom „zločestoćom“, dok oni traže moju pažnju, ljubav, brigu, utjehu jer su sami zbunjeni i u strahu? Oni često okrivljavaju sami sebe za pogrešne postupke jer smatraju: „Ako moj/a tata/mama tako kaže, onda stvarno jesam zločest i ne zaslužujem ljubav“. Što „sijem“ u srca svoje djece? Kako sam se ja osjećao/la kada su se moji roditelji tako ponašali prema meni? Što mi se „urezalo“ u srce i možda me i dan-danas muči, dok ja svoja identična djela opravdavam njihovom neposlušnošću? Vidim li koliko me djeca trebaju, čeznu za mnom ili samo vidim kako su „naporna, neposlušna, bez poštovanja“? A koliko vremena i ljubavi im ja pružam? Mislim li da nemam snage još i za njih jer mi suprug/a nije podrška, jer se s njim/njom borim?

Molim te, nauči me i potakni, daj mi snage da svojim djelima budem uzor svojoj djeci

Pa zar to nije idealna prilika da im pokažem ono na što me Isus poziva, da ljubim Krista prije svojih osobnih želja i da rastem u svetosti? Što time pokazujem djeci, a što im pokazujem konstantnim okrivljavanjem ili omalovažavanjem svog supruga / svoje supruge? Isuse, moje je srce ranjeno, od mog supruga /moje supruge, od mojih grijeha koje često opravdavam i ne vidim. Molim te, nauči me i potakni, daj mi snage da svojim djelima budem uzor svojoj djeci. Nadoknadi im svaku nebrigu, nepravedno optuživanje, vrijeme koje im nisam dao/la, grube postupke i iscijeli njihova srca od rana i boli.

Kratko izrecite osobnu molitvu koja vam je na srcu i u mislima…

POTICAJ/ODLUKA DANA:

Često tražimo od djece da nas poštuju, a ne pružamo im ljubav. Najprije ljubimo, a onda će sve biti daleko bolje. To ne znači da im trebamo popuštati, nego da trebamo biti pravedni.

– – – – – – – – – – – – – – –

*Ako želite molitvu i dnevni poticaj dobivati na svoju e-mail adresu, molimo vas da se prijavite ovdje.

*Više o snažnoj i jednostavnoj poruci „Ljubavi i poštovanja“ koja je spasila, ojačala i obnovila brojne brakove i veze saznajte ovdje.

Book.hr