‘Ako je istina to što piše, onda želim da mi odmah pomogneš, da odmah ozdravim’ Pun mi je kufer svega. Neću više ići na terapije, ti si mi zadnja šansa. Ako me izliječiš, svima ću u budućnosti pričati o tebi i o tome kako si me čudesno iscijelio.

Foto: Pixabay

Moj me je stric nastavio posjećivati u bolnici i razgovarati sa mnom o Bogu. Nekoliko godina prije toga obratio se je na kršćanstvo i, od nemirnog hedonista postao sasvim drugi čovjek, zadovoljniji i smireniji. Već prije mog odlaska u bolnicu počeo mi je pričati o Bogu, ali tek sada, u miru bolničke sobe, i u mojoj novonastaloj situaciji, njegove su riječi na mene djelovale drugačije. Pričao mi je o ljubećem i pravednom Ocu koji nas želi osloboditi.

‘Možda mi Bog ipak bude naklonjen…’

Rekao je da vjera premješta brda i da se naš Stvoritelj brine o nama u svim našim poteškoćama. Ta je slika Boga bila zakopana u meni od vrtića; on ju je iskopao i ponovno ju izvukao na svjetlost dana. „Možda mi Bog ipak bude naklonjen usprkos svim mojim optužbama protiv Njega. Možda će mi ipak na kraju pomoći.“

Pokušao sam u Bibliji pronaći odgovore na svoje osobne probleme. Prije bih molio samo kratko, ali sada sam vjeri prišao s odlučnošću. Uz Bibliju, moj mi je stric poklonio knjižicu s popisom svih biblijskih redaka koji govore o iscjeljenju. Pažljivo sam ih potražio u Bibliji, čitao ih u kontekstu da ih bolje shvatim i označio ih žutim markerom. Htio sam da mi se ti stihovi utisnu u dušu, da se ukorijene u mom duhu. Osobito me se dojmilo izvješće o iscjeljenju žene koja je godinama krvarila[1] i ono o ozdravljenju čovjeka koji je trideset i osam godina bio bolestan[2]. Ponovno sam razmišljao o susretu na jezeru.

Ljubeći Otac

Sad sam ga doživljavao kao Božji govor meni. „Tko god bila ta tajanstvena gospođa, kroz nju mi je progovorio Bog.“ Počeo sam razmišljati o tome da je Bog možda uvijek bio uza me kad sam kao dječarac molio sa svojom prabakom. Sjetio sam se stričevih riječi: „Alexandere, postoji ljubeći Otac koji liječi i danas, makar je najčešće srce ono koje treba najprije ozdraviti.“

Kad bih čitao i razmišljao, sjeo bih u bolničko dvorište. Zamišljao sam Boga kao ljubećeg Oca, kako sjedi ispred mene. Imao sam sasvim konkretne želje i htio sam da se u mom životu nešto promijeni. Izrazio sam mu te svoje želje, ali sam ga htio i bolje upoznati. Na tajanstven sam način osjetio sasvim novo povjerenje u Njega, koje si prije iskustva na brdu Mönchsberg nisam mogao ni zamisliti.

Vidim to kao tajnu koja se ne može niti shvatiti niti objasniti…

Možda zbog toga što sam čitao Bibliju, možda zbog razgovora sa stricem, možda zbog odluke koju sam donio na brdu, a možda zbog svih tih faktora zajedno, ponovno sam bio u stanju vjerovati Bogu. Vidim to kao tajnu koja se ne može niti shvatiti niti objasniti, kao što se ne može razumjeti osjećaj zaljubljenosti. Odjednom se moje srce otvorilo Bogu.

Želim ozdraviti odmah

Iznutra sam se osjećao pozitivno. Prianjanje uz život na brdu i poticajne knjige koje sam čitao ostavile su traga u mojoj duši. Jednom prilikom molio sam se Bogu pun nade i povjerenja, sasvim izravno i osobno: „Žao mi je što sam mislio loše o tebi. Zahvaljujem ti što si mi poslao onu gospođu na jezeru, inače bih bio mrtav.“ Nakon kraće stanke, nastavio sam: „Čitao sam danas u Bibliji: ‘Uslišah te u pravo vrijeme, pomogoh ti u dan spasenja.’“[3]

Ako je istina to što piše, onda želim da mi odmah pomogneš, da odmah ozdravim. Ne tek za deset godina, kao što stoji u knjizi Bolest kao put, nego, molim te, smjesta. Pun mi je kufer svega. Neću više ići na terapije, ti si mi zadnja šansa. Ako me izliječiš, svima ću u budućnosti pričati o tebi i o tome kako si me čudesno iscijelio.“ U tom sam trenutku povjerio svoj život Bogu i otpustio misli da imam sve pod kontrolom.

Biti iscijeljen podrazumijeva još više od tjelesnog iscjeljenja. Iscjeljenje se odnosi na mene kao čitavog čovjeka.

Nadao sam se brzim rezultatima. Međutim, jedino što je došlo nakon ove iskrene molitve, bila je spoznaja da se, očito, ništa ne događa. No, bilo je to samo izvana- iznutra su se neke stvari počele mijenjati. Moj pozitivni stav je ostao postojan, postao sam još sigurniji. Duboko sam u srcu znao: „Bog želi samo najbolje za mene.

Što god se dogodilo sada, On odlučuje i posve mu se prepuštam. Što god On odlučio, bit će dobro. Čak ako odmah tjelesno ne ozdravim, On ima dobre planove sa mnom. Želi me isCIJELiti. Biti iscijeljen podrazumijeva još više od tjelesnog iscjeljenja. Iscjeljenje se odnosi na mene kao čitavog čovjeka.“

[1] Evanđelje po Marku 5,24-34

[2] Evanđelje po Ivanu 5,1-15

[3] Druga poslanica Korinćanima 6,2

Iz knjige „Iz ove se kože može“ autorâ Alexandera Eggera. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.