Foto: Facebook
U tridesetim sam godinama. Neki sam dan plakala u trgovini igračkama zato što sam napokon naišla na barbiku u kolicima. Nikad nisam imala barbiku, ali danas sam ju kupila. Reći ću vam zašto.
Sjećam se da je ta njezina gesta u meni potaknula uvjerenje da nisam dovoljno dobra. Da moja invalidska kolica nisu cool
Kad sam bila klinka, jedna mi je starija susjeda donijela barbiku u hulahopkama. Pružajući mi lutku, rekla je mojoj majci kako će me to potaknuti da se potrudim naučiti hodati bez pomoći. Ako se budem dovoljno trudila, uspjet ću, rekla je.
Sjećam se da je ta njezina gesta u meni potaknula uvjerenje da nisam dovoljno dobra. Da moja invalidska kolica nisu cool.
Sjećam se i kako je susjeda otišla čudeći se zašto moja majka nije velikodušno prihvatila njezinu ideju. Taj mi se je trenutak duboko urezao u pamćenje.
Jednako smo vrijedni…
Danas sam u trgovini igračkama ugledala barbiku. U kolicima. Počela sam plakati nasred trgovine.
Moja je kći primijetila da je u kutiji čak i rampa za kolica! Da, i mi, invalidi, moramo doći do određenih mjesta.
Htjela bih da djeca s invaliditetom uvide da ne moraju izaći iz kolica kako bi ih drugi zamijetili.
Jednako smo vrijedni ovakvi kakvi jesmo.
Izvor: Facebook
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
