Caleb Quaye
To se dogodilo 9. listopada 1979. godine, na moj trideseti rođendan. Već sam šest mjeseci bez prekida bio na turneji s Hall & Oatesom. Svirali smo u Omni Theatreu u Atlanti, Georgija, a nakon koncerta mi je bend kriomice priredio rođendansku zabavu u mojoj hotelskoj sobi. Tehničari su donijeli tortu, piće, žene i kokain i divljali smo do negdje pet ujutro. Kada je zabava konačno završila, ostao sam sam u svojoj sobi. Sjedio sam sam na stolici i pokušavao se smiriti prije odlaska u krevet. Nisam ni o čemu posebnom razmišljao kada sam iznenada začuo glas. Bio je to glas koji nikada prije nisam čuo i bio je toliko glasan i jasan da mi se činilo kako istovremeno dolazi izvan i unutar mene.
„Calebe“, rekao je glas, „od danas će se tvoj život potpuno promijeniti. Za tebe više ništa neće biti kao prije.“
Naglo sam se uspravio i naglas rekao: „Tko je to?“ Glas je bio toliko jasan da sam se okrenuo oko sebe da bih vidio tko to stoji pored mene. Jedino što se iza mene nalazilo bio je prozor hotelske sobe – odsjeli smo na devetome katu hotela Omni.
Nisam imao pojma kome pripada taj glas, ali sam znao da se nešto važno dogodilo. Obećao sam samome sebi da ću saznati više, ali nisam znao odakle početi. (…)
Nisam očekivao da prijatelji prihvate moju priču kao dokaz da Bog postoji, ali bilo mi je čudno kako su spremno tvrdili da mi nije progovorio te noći
Toga tjedna, kad god me netko upitao kako sam proveo rođendan, naivno sam im govorio kako mi je neki glas rekao da će se stvari promijeniti. A oni bi mi odgovorili: „O, pa to su samo droge. Taj je glas bio halucinacija.“ Ja mogu reći samo što sam čuo, a taj je glas prošao kroz droge kao nož. Sjetite se da sam iza sebe imao godine uporabe droga. Znao sam kako izgleda halucinacija. I znao sam da mi je netko progovorio te noći.
Nisam očekivao da prijatelji prihvate moju priču kao dokaz da Bog postoji, ali bilo mi je čudno kako su spremno tvrdili da mi nije progovorio te noći. Pretpostavljam da su smatrali kako su racionalni i realni, ali ja sam smatrao da su neracionalni i nerealni. Ako se Božje postojanje ne može znanstveno dokazati, isto tako se ne može znanstveno poreći. Jedno je reći: „O, znam Caleba, on je bio ovisnik o drogama i dolazi iz nesređene obitelji, zato ne vjerujem onome što govori.“ Sasvim je drugo tvrditi da mi Bog nije progovorio te noći. Pretpostavka da Bog ne postoji u najmanju je ruku jednako neznanstvena kao i vjerovanje da postoji, pa čak i više od toga, jer ohrabruje ljude da zanemaruju jasne dokaze u njegovu stvorenju koji upućuju na njega.
Vjerovanje u Boga stvar je vjere, ali kada se Bog očituje u vašemu životu kao što je to učinio u mojem, tada je vjera utemeljena na dokazima. (…)
Caleb Quaye
Da, glas koji sam čuo mogao je biti halucinacija, ali zašto bi mi halucinacija rekla da će mi se život promijeniti? Drugi su rekli da mi je progovorila moja podsvijest, ali zašto bih o sebi govorio u drugom licu? Neki su rekli da mi je život bio toliko loš da sam zavapio Bogu kao zadnjoj prilici. Ali, život mi nije bio toliko loš – što se mene ticalo, još sam uvijek bio na vrhu svijeta kada se to dogodilo. Istina je da me počeo zamarati rock and roll život, ali živio sam ostvarenje sna za kojim sam dugo čeznuo. Tek sada, kada se osvrnem unazad, shvaćam koliko sam se prazno osjećao. Osim toga, uopće nisam zavapio Bogu. Jednostavno sam čuo glas koji mi je rekao da će mi se život promijeniti. (…)
To što me žena napustila bio je samo početak. Ljudi su krali moj novac. Pozivi za snimanja su prestali…
Po završetku turneje 1979. godine članovi benda otišli su svaki svojim putem. Bio je Božić i otišao sam kući. U Los Angelesu sam živio svoj rock and roll san. Imao sam kuću u Laurel Canyonu i u njoj svoj studio. Imao sam bazen, skupe automobile i mnogo novaca. Imao sam prelijepu ženu i krasnu kćer. Ali kada sam se krajem 1979. vratio kući, sve se u mome životu – zaista sve – raspalo.
Nekoliko mjeseci prije toga moja supruga Patricia rekla je nešto čudno: „Želim biti samostalna.“ Sjećam se da sam pomislio: „Što želi reći? Ima sve što može poželjeti i slobodna je činiti što želi.“ Nekoliko tjedana kasnije, dok sam bio na turneji, u New Yorku sam naletio na prijatelja perkusionista Lennyja Castra koji mi je rekao: „Čovječe, bolje odi kući. Žena ti izlazi s nekim muškarcem.“
Sa svime što sam radio na turnejama, ne mogu je kriviti, a bio sam i zaokupljen svojom karijerom te nikada nisam bio kod kuće. Ali šokirao sam se kada sam saznao da je taj muškarac Bill Quateman čije su nas ploče dovele u Ameriku. Nakon što smo Patricia i ja otišli iz Chicaga i Quateman se preselio u L.A., a ja sam nastavio svirati na njegovim projektima. Navodno je bio jedan od mojih najboljih prijatelja. Nisam znao da su on i moja žena u vezi.
Kako kažu, rijeka uvijek ima dvije obale. S jedne sam se strane osjećao izdano i povrijeđeno. S druge, da sam bio bolji suprug, možda se to nikada ne bi dogodilo. U svakom slučaju, razveli smo se i oni su se kasnije vjenčali.
To što me žena napustila bio je samo početak. Ljudi su krali moj novac. Pozivi za snimanja su prestali. Iako sam uživao u blagodatima bogatstva, nisam imao novaca, nisam ništa uložio niti uštedio. Godine 1980. morao sam prijaviti osobni bankrot. Godine 1982. morao sam prodati kuću.
Sve me to tjeralo dublje u ovisnost. Šest godina nakon što sam s Eltonom svirao na Dodger stadionu i dvije nakon turneje s Hall & Oatesom tijekom njihove najveće slave, živio sam u unajmljenoj kući s još jednim tipom i dilali smo drogu da bismo zaradili za život.
Bila je to najniža točka moga života. (…)
Ulomak iz knjige „Glasnije od ‘rock and rolla’“ autorâ Caleba Quayea i Dalea A. Berryhilla. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu po sniženoj cijeni od 63 umjesto 90 kuna možete nabaviti u našim akcijama ovdje.
Izdavač: Vinograd
Posebna pogodnost! Besplatna poštarina za narudžbe iznad 200 kuna.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
