Sveti Mardarije Libertvilski, svetac srpske, ruske i moldavske Crkve, rođen je kao Ivan Uskoković 1889. godine u Podgorici. Na preporuku žičkog episkopa Save Dečanca, zaređen je 1907. u samostanu Studenica pod imenom Mardarije. 1911. godine završio je školovanje u Rusiji, a četiri godine kasnije i duhovnu akademiju u Sankt-Peterburgu gdje je i postao svećenikom Ruske pravoslavne Crkve. Ruska Crkva poslala ga je u Ameriku gdje je bio postavljen za upravitelja Srpske duhovne misije sa zadatkom da organizira samostalnu Srpsku Pravoslavnu Crkvu u Americi.
Odlazak u Ameriku
Srpski crkveno-narodni sabor svećenika i naroda na kojem je razmatran položaj Srpske duhovne misije, odnosno Srpske pravoslavne Crkve u Americi, održan je 25. veljače 1919. u Clevelandu. Na saboru je Mardarije izabran za episkopa Srpske pravoslavne Crkve u Americi i Kanadi. Za sjedište prve srpske episkopije izabran je Chicago.
Mardarije je počeo graditi samostan sv. Save u blizini Chicaga, a radovi su sporo napredovali. Razlog tomu bio je početak ekonomske krize, ali i otpor koji su neki Srbi pružali jer je Mardarije imao dug ali i zato još nije službeno bio proglašen episkopom. Njegovi su kritičari smislili i pogrdnu pjesmicu: „Mardarije crkvu gradi, a umire od gladi!“
Mardarijev samostan sv. Save danas ima status američke kulturne baštine. Za vrijeme izgradnje samostana, episkop Mardarije se razbolio i ubrzo preminuo u bolnici u Michiganu, 12. prosinca 1935.
„Odjednom je zaspao, kao čovjek koji je prevalio težak i zamoran put“, napisao je u svom dnevniku njegov prijatelj Živojin Ristanović.
Neraspadnuto tijelo
Ivan Uskoković, odnosno episkop Mardarije svetim je proglašen 29. svibnja 2015. godine u katedrali svetog Save u Beogradu. Kako je njegova kanonizacija zahtijevala i otkrivanje i čuvanje njegovih relikvija, otvaranjem grobnice utvrđeno je da mu je tijelo ostalo neraspadnuto.
Od srpnja 2017. u čast sv. Mardarija održava se veliki crkveni i narodni sabor u Americi, a treba napomenuti da je ove godine o njegovom životu snimljen i dokumentarni film „Tihi kutak Hristov“.
Vedrana Prka; Book.hr