Foto: Shutterstock
Sigurno ste primijetili osobe koje stalno nastoje biti bolje od drugih, izgledati bolje, postići i posjedovati čim više. Da, teško ih je ne primijetiti. No, često nismo svjesni (ni mi, njihovi bližnji, a ni oni sami) da se iza tih nastojanja najčešće krije nesigurna, ranjena duša s osjećajem manje vrijednosti. Stručan termin za to je „sindrom superiornosti”.
Otoci
Kaže se da ni jedan čovjek nije ‘otok’ i stoga je prirodno da će u životu pojedinca i drugi ljudi imati ulogu utječući na to što on čini ili ne čini, no neke osobe dopuste da im drugi odrede čitav život. Naime, takva osoba usmjeri svoju pažnju na ono što rade drugi pa čini sve da postane bolja od njih. Svaki postupak te osobe ima za cilj pokazati superiornost nad drugima, te se ona tako na koncu ‘otuđi’ od prave sebe.
Međutim, takva osoba zaboravlja da, bez obzira na bankovni račun ili vlastita postignuća, nikad neće biti bolja od drugih jer – svatko od nas je jednako vrijedan. Naravno, postoje ljudi koji su postigli više od drugih, ali to ih ne čini boljima. Međutim, kad je netko motiviran da bude superioran drugima, postoji poprilična vjerojatnost da neće biti svjestan činjenice kako je bolje ili lošije samo iluzija te će stoga činiti sve što može kako bi nadmašio druge.
U tom slučaju postoje tri mogućnosti: možemo dopustiti tim osjećajima da nam kontroliraju i uništavaju život, možemo potisnuti te osjećaje i ostvariti zavidni uspjeh, ili ispuniti svoje istinske potrebe i želje.
Takva će se osoba lako izolirati od svijeta, lako će izgubiti i dodir sa samim sobom a drugim će ljudima možda djelovati hladno i nezainteresirano.
Ta činjenica da neki žele biti bolji od drugih, kako smo već spomenuli, pokazuje da se osjećaju manje vrijednima i da imaju ozbiljan problem. U tom su slučaju tri mogućnosti: možemo dopustiti tim osjećajima da nam kontroliraju i uništavaju život, možemo potisnuti te osjećaje i ostvariti zavidni uspjeh, ili ispuniti svoje istinske potrebe i želje.
Ove zarobljene emocije potrebno je otpustiti. Najbolje što možemo učiniti je posvetiti se ‘proučavanju’ svoje nutrine – najbolje pomoću dušebrižnika, i, naravno, moliti
Traume iz djetinjstva
Osjećaj bezvrijednosti često je posljedica neke traume iz djetinjstva. U pitanju može biti, primjerice to da je osoba dobivala ljubav samo onda kad bi ispunila sve svoje „zadatke”, zatim možda je bila zlostavljana na neki način pa je kroz to zlostavljanje stvorila osjećaj bezvrijednosti… Postoji mnogo uzroka.
No kako bilo, jasno je da je ove zarobljene emocije potrebno otpustiti. Najbolje što možemo učiniti je posvetiti se ‘proučavanju’ svoje nutrine – najbolje pomoću dušebrižnika, i, naravno, moliti.
U tome nam mogu pomoći priručnici poznatih dušebrižnika, poput knjige „Molitve koje iscjeljuju srce“ Marka i Patti Virkler; „Oslobođenje i unutarnje ozdravljenje” autorâ Johna i Marka Sandforda; „Preobraženi život” Johna Lorena i R. Lorena Sandforda…
Izvor: SelfGrowth.com; Prevela: Vedrana Prka; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
