Sveti Petar apostol, prvi papa, bio je rodom iz Betsaide u Galileji. Pravim imenom Šimun, sin Jonin, ribar s Genezaretskog jezera, s bratom Andrijom bio je isprva učenik Ivana Krstitelja, a nakon Isusova krštenja na Jordanu pridružio se je Isusovim učenicima. Isusu ga je doveo brat Andrija. Bio je nagao, brzoplet, ali dobrog srca i velikodušan. Kao prvaka među 12 apostola Isus ga je nazvao Kefa (Stijena) zbog njegove žarke vjere: „Na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju. Tebi ću dati ključeve i štogod svežeš na Zemlji, bit će svezano i na nebu.”
„Ma s tobom ću i u smrt ako treba…”
Kad su Isusa došli uhititi u Getsemanskom vrtu, Petar je zgrabio mač i odsjekao uho Malhu, sluzi velikog svećenika. Isus mu je tada rekao: „Spremi mač u korice, jer tko se mača hvata, od mača će i poginuti”. Dok su Isusu sudili pred Velikim vijećem, Petar se noću u dvorištu grijao kraj vatre. Kad su ga upitali nije li i on jedan od Isusovih učenika, Petar je tri puta odgovorio da nije, i kad je začuo pjev pijetla, sjetio se da je Isusu obećao da će za njim i u smrt ako treba, a sad ga je tri puta zatajio. Pokajao se je i briznuo u plač. Poslije uskrsnuća, Isus je Petru dao vlast da upravlja Crkvom: „Pasi jaganjce moje…!”
Zbog svoga je propovijedanja bio bačen u tamnicu. Herod Antipa htio ga je pogubiti te tako pridobiti narod za sebe, no Petra je anđeo između četiri stražara izveo kroz vrata, odveo do Markove kuće, gdje je prva Crkva cijelu noć molila za njega. Petar je potom otišao iz Jeruzalema i tako se je spasio.
Nije se smatrao dostojnim da umre na isti način kao Isus
Autor je dviju novozavjetnih poslanica. Za cara Klaudija otišao je u Rim, dotad prijestolnicu poganskog svijeta, a od njegova dolaska prijestolnicu kršćanstva i papinstva. Predaja govori da je bio optužen da je bacio uroke na jednu od carevih ljubavnica. Na nagovor prijatelja odlučio je pobjeći iz grada, no na putu mu se je ukazao Isus. Petar ga je upitao: „Kamo ćeš, Gospodine?” Isus mu je odvratio: „U Rim, da me opet razapnu!” Petar je to shvatio kao znak Božje volje, vratio se je u Rim gdje je bio uhićen i bačen u tamnicu. Ondje je oko 64. godine podnio i mučeništvo. Bio je osuđen na smrt razapinjanjem na križu, no budući da se nije smatrao dostojnim smrti jednake Isusovoj, tražio je svoje mučitelje da križ okrenu naopako, što je i učinjeno. Otada se takav križ naziva Petrovim križem.
Od progonitelja do navjestitelja
Sveti Pavao apostol rođen je u Tarzu (Cilicija, danas na jugu središnje Turske), između 5. i 10. godine. Potječe iz maloazijske židovske obitelji s pravom rimskog građanina. Tako je uz hebrejsko ime Šaul imao i rimsko – Paulus. Helenističku naobrazbu i rabinsko zvanje stekao je u Jeruzalemu, a prema tradiciji židovske dijaspore izučio je i obiteljski zanat graditelja šatora. Kao pripadnik farizejske sljedbe, progonio je prve kršćane. Nakon obraćenja, oko 34. godine, pridružio se je apostolima i tijekom tri apostolska putovanja, koja opisuju Djela apostolska, organizirao je kršćanske zajednice u helenističkom svijetu (Sirija, Mala Azija, Grčka, Makedonija).
Četrnaest Pavlovih poslanica dio su novozavjetnih svetopisamskih knjiga, a Pavao ih je uputio mjesnim kršćanskim crkvama. Sadrže njegovu teologiju, kršćanski nauk prilagođen helenističkom svijetu. Jedan od najpoznatijih njegovih tekstova je Hvalospjev ljubavi iz Prve poslanice Korinćanima, a teološki je osobito bogata Poslanica Rimljanima.
Zaslužan je što je apostolski sabor u Jeruzalemu godine 49. odlučio da židovski vjerski običaji ne obvezuju obraćene pogane. Nakon trećeg putovanja, zatvoren je u Cezareji. Kao rimski građanin uputio je priziv na cara i prebačen je u Rim, gdje je djelovao iz pritvora. Smaknut je mačem u vrijeme Neronova progona kršćana, vjerojatno 67. godine.
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
