Svetac dana

15. STUDENOGA

Sveti Josip Pignatelli ‒ isusovac koji je ostao vjeran Družbi i u vremenu progonstva

Gotovo čitav život proveo je u svojevrsnom progonstvu

U Španjolskoj je završio škole, postigao zamjernu izobrazbu i kulturu te je već 1751. godine, u cvijetu mladosti, stupio u Družbu Isusovu. Nad Družbom su se u to vrijeme, posvuda po Europi, u Španjolskoj na osobit način, već nadvijali tamni oblaci, predznak oluje koja će dovesti do ukinuća reda. Pa ipak Josip Pignatelli želio je biti isusovac.


Vjernost Družbi, za španjolskoga isusovca značila je tada biti beskućnik, prognanik…

Kad je Družba bila protjerana iz Španjolske, a on kao plemićki sin zbog poznanstava mogao izbjeći progonstvo, ali uz uvjet da napusti Družbu, pisao je 8. srpnja 1767. svome bratu Joakimu Pignatelliju, grofu de Fuentesu, ovako: »Prošlo je više od 14 godina kako sam prigrlio ovaj redovnički život u Družbi Isusovoj; tada sam očitovao želju za indijskim misijama, ali me poglavari, da se ne zamjere našoj obitelji, nisu htjeli uslišati. Sada me pak nikakav razlog neće pokrenuti da napustim ovu Družbu u kojoj sam odlučio živjeti i umrijeti.«

Vjernost Družbi, za španjolskoga isusovca značila je tada biti beskućnik, prognanik, značila je odiseju, lutanje po moru i kopnu. Kako isusovci nakon izgona iz Španjolske nisu bili »poželjni« čak ni u samome Rimu, započelo je njihovo lutanje, kojega je dionik bio i Josip Pignatelli. On je sa subraćom jedno vrijeme proboravio na Korzici, zatim u Genovi, Parmi i Ferrari. U Ferrari je položio i svečane zavjete, potvrdivši na svečan način one što ih je učinio na svršetku novicijata, definitivno i zauvijek uklopljen u tijelo Družbe, koja je tada proživljavala svoje najteže časove. Samo dvije godine kasnije, ustupivši pritisku burbonaca, Klement XIV. ukinuo je Družbu.

Otac Pignatelli, ostavši siroče bez majke Družbe, postao je skroman svećenik, ali bez prava na pastoralni rad. Barem ga on nije mogao obavljati. Tada se je nastanio u Bologni, vrijeme provodio u molitvi i studiju, postavši svima uzor svećeničke skromnosti i čednosti.

Stalno progonstvo

Francuska revolucija, koja je buknula 16 godina nakon ukinuća Družbe, sa svim svojim ispadima, nasiljem i krvoprolićima, pokazala je cijeloj Europi one zadnje posljedice filozofskog iluminizma i religioznog antiklerikalizma. Pokazalo se do kakvih sve gluposti može dovesti »božica razuma«. U to je vrijeme nekolicina isusovaca, uz pristanak Pija VI., tiho, u sjeni, oblikovala opet svoju isusovačku zajednicu u Parmi. Na čelu te zajednice, kao rektor i učitelj novaka, nalazio se je otac Josip Pignatelli.

Kad je pak 1804. godine Pio VII., Napoleonov zatočenik, ponovno uspostavio Družbu Isusovu u kraljevstvu dviju Sicilija, o. Pignatelli postao je provincijalom, no zbog nereda u gradu morao je veoma brzo pobjeći iz Rima. Opet se je vratio u Rim te bio zbog svoje ljubavi, poniznosti, uglađenosti i drugih vrlina obljubljen od sviju.

Priredio Danijel Katanović; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte
Na vrh