Foto: Shutterstock
Sa sigurnošću mogu reći da kada strah upravlja majkom, ona ima poriv kontrolirati stvari. Ona smatra da će se manje bojati ako uspije kontrolirati okolnosti u životu svoga sina kako njega ne bi ništa fizički ozlijedilo ili kako on nju ne bi emocionalno povrijedio. Kontrolirajući ga, ona je manje tjeskobna i nesigurna. Stoga ona kontroliranje smatra nečim pozitivnim. No takav će majčin pristup odgoju nezdravo utjecati na razvoj njegove muževnosti. Neke majke svojom dominacijom nad djetetom zapravo njime upravljaju. Njezin je unutarnji nemir postao dio njezine osobnosti. Ona želi „zaštititi” svog sina. Ona mu želi „pomoći” te je uvjerena da je za njih oboje najbolje da se on ne opire njezinim metodama.
U tom će slučaju dječak klonuti duhom. Postajat će pasivan. Gubit će pouzdanje u sebe i svoju muževnost, jer ga majka ne vidi kao osvajača, zaštitnika, onoga koji skrbi o drugima, onoga koji donosi odluke i rješava probleme, onoga koji je jak i koji je vjeran prijatelj. Ona kao da se bori protiv tih atributa koji krase muškarce. On gubi osjećaj vlastitog identiteta. Zbunjen je sâm sobom pred licem majke koja odbija prihvatiti ono što je Bog u njega usadio. On se tako ne razvija u čvrstog muškarca, a njoj to ne smeta sve dok su njezini strahovi svedeni na najmanju moguću mjeru. Naravno, postoje dječaci, alfa tipovi, koji će se pobuniti protiv takve majke. Oni ne pristaju na poraz i bore se do kraja. Oni „mekši” tipovi dječaka popuštaju i gube se.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.