Foto: Shutterstock
Neki je židovski rabin često išao na tržnicu. Volio se kretati među mnoštvom ljudi, promatrati trgovce… Jednog mu je dana u golemom metežu ljudi prikazao prorok Eli. Rabin je upitao proroka:
„Kaži mi ima li među svim tim ljudima jedan jedini čovjek koji će dospjeti u nebo?”
A prorok Eli je odgovorio: „Ne, nema ni jednog jedinog.”
Nakon nekog vremena na tržnicu su došla dvojica muškaraca. Tada je prorok Eli povukao rabina za rukav i rekao: „Ta će dvojica dospjeti u nebesko kraljevstvo”.
Rabin je na to odmah pohitao prema toj dvojici i upitao ih: „No, kakvi ste vi to ljudi?”
Što mislite, što su mu oni odgovorili? Rekli su: „Mi smo klaunovi. Vidimo li nekoga tko je tužan, razvedrimo ga. Vidimo li dvoje ljudi koji se svađaju, pokušamo ih opet pomiriti.”
Srce koje voli je radosno srce (Majka Terezija)
U svakom od nas živi neukrotiva glad za radošću. Ona je tako elementarna kao glad za svjetlom i toplinom, za ljubavlju i zajedništvom, za hranom i pićem. Svi bismo željeli biti radosni i sretni, ali svatko shvaća pod tim nešto drugo.
Radost ne znači samo lijepu kuću, sigurnu egzistenciju, dokolicu, dopust, drage goste, napredak, uspjeh, priznanje i ugled. Radost je komadić srca koji se poklanja s ljubavlju
Neprestano se nalazimo pred odlučujućim pitanjem: kako da postanem radostan čovjek?
Danas često nedostaje prave radosti i prave spremnosti da se obraduje drugoga. Iako se posvuda i na različite načine nudi toliko mnogo užitka i čak luksuza, ipak se osjeća toliko malo prave radosti. Neki je poznati znanstvenik u jednom intervjuu izjavio: „Danas ima previše raznih radosti, a premalo one prave radosti!”
To je potpuno točno. Radost se ne iscrpljuje u vanjskim stvarima kao što mnogi misle. Radost ne znači samo lijepu kuću, sigurnu egzistenciju, dokolicu, dopust, drage goste, napredak, uspjeh, priznanje i ugled. Radost je komadić srca koji se poklanja s ljubavlju. „Srce koje voli je radosno srce”, kaže sveta Majka Terezija.
Jedan jedini zastao je i rekao: „Rado bih ti nešto dao, ali upravo sam primijetio da nemam u džepu ni jednu kopjejku.” Prosjak mu je na to dao začudni odgovor: „Ti si mi dao više od jedne kopjejke. Dao si mi komadić svoga srca!”
Iz stare Rusije potječe ova priča: „Neki invalidni, oronuli čovjek sjedio je uz rub ceste te je proseći, pružao svoju ruku prema prolaznicima. Većina se njih uopće nije obazirala na njega. Jedan jedini zastao je i rekao: „Rado bih ti nešto dao, ali upravo sam primijetio da nemam u džepu ni jednu kopjejku.”
Prosjak mu je na to dao začudni odgovor: „Ti si mi dao više od jedne kopjejke. Dao si mi komadić svoga srca!”
Radosno raspoloženje može snijeg pretvoriti u vatru
Svatko je od nas pozvan drugom pokloniti malo radosti, komadić neba. Na tom području može svatko biti pronalazački duh. Ili opreznije formulirano: svatko bi u tome trebao postati genij. Priređivati drugima radost važno je upravo u današnje vrijeme kada mnogi pate od zastrašujućeg nedostatka iskrenog pristupa drugima i otvorenog razgovora s drugima, kada je „deficit susreta” toliko velik.
Svijet bi u roku od 24 sata imao drugo lice kada bi svatko dao djelić svoje radosti drugim ljudima!
Radost – korijen dobra – ne smije biti osamljena. Ona se mora dijeliti, davati dalje drugima! Radost mora dalje djelovati u našim bližnjima, mora biti zarazna. Radosti se moraju otvoriti sva vrata, jer ona je „bomba goleme razorne snage” (Heinrich Bell).
Španjolska poslovica kaže: „Radosno raspoloženje može snijeg pretvoriti u vatru”. Svijet bi u roku od 24 sata imao drugo lice kada bi svatko dao djelić svoje radosti drugim ljudima!
Za to ne treba biti bogat, a ni učen; mora biti samo jedno: istinski i iz svega srca dobrostiv
Svatko može pokloniti radost
Biskup Paul Wilhelm von Keppler (1852.-1926.) veliki njemački teolog, napisao je u vezi s tim: „Svatko može pokloniti radost čim se odvaži hrabro izaći iz prokletstva sebičnosti; čim se navikne ne misliti više samo na sebe, već i na druge. Za to ne treba biti bogat, a ni učen; mora biti samo jedno: istinski i iz svega srca dobrostiv. Ta dobrota i iskrena želja da drugima čini radost, daje već njegovu licu preobraženje, njegovu oku blagi sjaj, njegovoj riječi blagozvučje, tako da on doista donosi radost kamo god dođe.”
„Čovječe, volim te – govori to dalje drugima riječima ili bez riječi”, piše Phil Bosmans. „Kaži to smiješkom, gestom pomirenja, stiskom ruke, riječju priznanja, zagrljajem
Tko ne bi želio biti i sve više postajati takav čovjek radosti? Kako bi to bilo kada bismo odlučili da svakog dana obradujemo nekog čovjeka? Neka pohvalna riječ, prijateljski osmijeh, dobro djelo, sućutno pitanje: „Kako je?” – ti se mali koraci ne mogu nadomjestiti (gotovo) ničim na svijetu! Oni su često važniji od dobrog ručka.
Čovječe, volim te – govori to riječima ili bez riječi
„Čovječe, volim te – govori to dalje drugima riječima ili bez riječi”, piše Phil Bosmans. „Kaži to smiješkom, gestom pomirenja, stiskom ruke, riječju priznanja, zagrljajem, poljupcem, zvijezdom u svojim očima! Govori to dalje drugima putem tisuću malih pažnji, svaki dan iznova: „Toliko te volim!” (…)
Ulomak iz knjige Reinharda Abelna i Antona Knera „Otvori svoje srce radosti! O umijeću radovanja”.
Izdavač: Karitativni fond UPT Đakovo” (Narudžbe na adresu: Knjižnica U PRAVI TRENUTAK, 31 400 Đakovo, p.p 51; Tel/fax: 031/811-774)
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
