„Nije me zaprosio; mi smo se jednostavno razumjeli”(?)
Alicia je sigurna da se ne sjeća da bi ju Nash zaprosio, bilo osobno ili u pismu. Oni su se, jednostavno, razumjeli, kako kaže. Ali Alicijini postupci proturječe onomu što je kasnije tvrdila. Nakon što je Nash otišao iz Cambridgea u lipnju, Alicia je ostala ondje, očajno nesretna. Sve to ne govori ni o kakvu „razumijevanju“.
Alicia u svojem pismu Joyce Davies od 23. listopada 1956. uopće ne spominje Nasha. Samorazumljivo je da bi, u slučaju da su se oni formalno zaručili, Alicia to obznanila Joyce.
Kao što možda već znaš, tražila sam posao u New Yorku i prijavila se na nekoliko mjesta. U početku sam se bojala da to ne će biti lako, ali već sam dobila ponudu iz Brookhavena da budem asistent fizike u timu nuklearnog reaktora, kao i od Korporacije za nuklearni razvoj SAD-a, također na području reaktora. Prihvaćam ponudu od 450 dolara na mjesec. Rečeno mi je da bih mogla dobiti i 500 dolara gdje drugdje, ali mislim da New York City omogućuje dobro iskustvo, a i oduvijek sam htjela biti atomski fizičar.
Preselila se je u New York zbog njega
Moguće je da je Alicia napustila studij i zaposlila se zbog afere s Nashom. Diplomiranje ju je sve manje zanimalo. „Umorna sam od studija i stalna odugovlačenja. (…) Sve što znam jest da želim ‘ŽIVJETI’.“ Budući da je pohađala srednju školu u New Yorku, bilo je očekivano za nju da se ondje i zaposli. Ali sama Alicia kasnije kaže da se je preselila u New York zbog Nasha. Možda se je nadala da će obnoviti svoju svezu s njim ako ode onamo. Postoji mogućnost i da je otišla na Nashov žuran poziv.
Alicia se je smjestila u hotelu „Barbizon“, legendarnu hotelu za mlade žene, u kojem se odvija radnja romana Sylvije Plath iz pedesetih Stakleno zvono. Da bi se ondje odsjelo, bile su potrebne preporuke. A malene sobe, s bijelim, metalnim posteljama, bile su samo za spavanje, žalila se je Alicia Joyce u dodatku pisma. „Taj hotel – ‘Amazon’ – bio je samo za žene“, piše Plath, koja je ondje provela ljeto 1952., „i ondje su bile uglavnom djevojke moje dobi, iz bogatih obitelji koje su htjele biti sigurne da njihove kćeri žive ondje kamo muškarci ne mogu doći i obmanuti ih; i sve su one pohađale otmjene škole za tajnice, kao ‘Katy Gibbs’, gdje nisu morale nositi šešire, čarape i rukavice na nastavu, ili su se pak … samo povlačile po New Yorku, čekajući da se udaju za kojega karijernog muškarca ili sličnoga.“
Neobična snaha
Bez obzira na to je li Alicia došla u New York krajem listopada kao Nashova zaručnica ili ne, ona je posjetila Nashovu obitelj u Roanokeu za Dan zahvalnosti. Međutim Nash joj nije dao prsten. Došao je na ideju, prilično čudnu i odurno škrtu, da će joj ga kupiti u Antwerpenu, izravno od trgovca dijamantima naveliko.
Virginiju se je dojmila Alicijina neskrivena odanost prema Nashu te joj se činila ljupkom i dostojanstvenom, ali istovremeno ju je smatrala potpuno drugačijom vrstom djevojke od one kakvu je zamišljala za svojeg sina. Sveza između njih dvoje činila joj se je neobičnom. Alicia je bila fizičar i govorila je o svojem poslu u nuklearnoj kompaniji te nije pokazivala nikakvo zanimanje za išta domaćinsko te je kao takva bila mlada žena potpuno izvan Virginijina dometa. Dok su Virginia i Martha bile zauzete u kuhinji, Alicia i Nash proveli su većinu Dana zahvalnosti sjedeći na podu u Virginijinoj dnevnoj sobi, proučavajući stanje dionica na burzi. Marthina reakcija bila je slična majčinoj. (Na Virginijino inzistiranje, misleći da će to možda okrenuti Aliciju u pravom smjeru, Martha je povela Aliciju u kupovinu u Roanoke jednog popodneva da kupi šešir.)
On se htio vjenčati u gradskoj vijećnici, ali Alicia je htjela otmjen događaj
Vjenčanje se je održalo jednoga neobično blaga, sivoga veljačkog jutra u Washingtonu, D. C., u žuto-bijeloj episkopskoj crkvi sv. Ivana u Aveniji Pennsylvania, nasuprot Bijeloj kući. Nash, dotada ateist, nije pristao na katolički obred. On bi se najradije vjenčao u gradskoj vijećnici. Ali Alicia je htjela formalan, otmjen događaj. Bilo je to malo vjenčanje. Nisu mu pribivali matematičari, niti stari školski drugovi, samo bliža rodbina. Charlie, Nashov zet, kojeg je on jedva poznavao, bio je kum. Martha je bila prva pratilja mlade. Mladenci su zakasnili jer su se zadržali kod fotografa. Nakon vjenčanja proveli su vikend medenog mjeseca u Atlantic Cityju, a potom se vratili u New York. Nisu se baš proveli. Aliciji nije bilo dobro, javio je Nash svojoj majci.
U travnju, dva mjeseca poslije, Alicia i Nash priredili su zabavu da proslave svoje vjenčanje. Živjeli su u unajmljenu stanu u Upper East Sideu, odmah iza ugla od robne kuće „Bloomingdale’s“. Došlo je dvadesetak ljudi, uglavnom matematičara s Courantova instituta i Instituta za napredne studije te nekoliko Alicijinih rođaka, uključujući Odette i Enriquea. „Izgledali su veoma sretno“, prisjeća se kasnije Enrique Larde. „Bio je to velik stan. Bili su ponosni na svoj tek započet brak. On je bio veoma zgodan. To je sve bilo tako romantično.“ (…)
Autorica: Sylvia Nasar
Iz knjige „Genijalni um – život matematičkog genija i nobelovca Johna Nasha” autorice Sylvije Nasar, koju do 4. veljače 2018. možete nabaviti po sniženoj cijeni od 80 kuna! (Red. cijena iznosi 120 kn.) J Upravo prema toj knjizi snimljen je poznati istoimeni film, s Russellom Croweom u glavnoj ulozi. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
