Foto: Shutterstock
… Tražimo neki znak, pomoć, potporu, ali ništa ne uspijevamo vidjeti jer ne očekujemo pomoć ondje gdje nam je Bog želi udijeliti. Zato nam se čini kako Bog šuti i ne zanima se nama. Ništa nam ne govori. Ne sluša nas – ali tko koga treba slušati: mi Njega ili On nas?
Neke životinje imaju selektivan sluh: navodno mačka ne obraća pozornost na hice iz vatrenog oružja, ali najmanji šum među pokućstvom mobilizira njezinu pozornost jer može označavati približavanje nekoga malog glodavca kojeg će moći pojesti. Čuje samo ono što želi, a želi čuti samo ono što je jestivo. Slično je s nama, ljudima. Čini nam se kao da nam Bog ne šalje ni najmanji šušanj, jer osluškujemo samo ono što se može iskoristiti u bilo koju svrhu. U međuvremenu On šalje cijele kanonade Božje Riječi. Ipak, budući da nas usmjeravaju naše bolesne materijalističke žudnje, ništa do nas ne dopire i imamo dojam da On ne čini ništa po našem pitanju. (…)
Iz knjige patera Augustyna Pelanowskog „Ranjeno svjetlo”. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Više o knjizi možete saznati ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
