Nakon što je John Forbes Nash Jr. (1928. – 2015.) matematički genij i nobelovac; hospitaliziran, Alicia više nije htjela biti sama u kući u West Medfordu, a ugovor je ionako isticao 1. svibnja. Nazvala je Emmu i pitala ju mogu li živjeti zajedno. „Jednog dana Alicia me je nazvala i rekla mi da bi rado stanovala zajedno sa mnom“, prisjeća se Emma. Emma je prvo bila suzdržana, jer se je bojala da bi Alicia htjela da unajme nešto skupo, ali onda joj je palo na pamet da mogu unajmiti kuću od zajedničke prijateljice Margaret Hughes. I tako su se Alicia i Emma 1. svibnja uselile u malenu kuću u Ulici Tremont 18½, u Cambridgeu, na pola puta između MIT-a i „Harvarda”.
Vidjeli su ja kao površnu mladu ženu, ali ona je u sebi imala skrivenu snagu
Alicia se nije prepustila suzama ili histeriji, niti je trebala oslonac. Prihvatila je pomoć koja joj se nudila. Nije previše vjerovala u ičiju pomoć. Bila je svjesna toga da svi, čak i najbliži prijatelji poput Arthura Mattucka smatraju Nasha njezinom odgovornošću. Branila se je od kritika svoje odluke da Nasha zatvore, ali samo ako bi ju tko pritisnuo, kao što je to učinila Gertrude Moser nakon što je posjetila Nasha u bolnici i posumnjala u to da je on bolestan te je tražila od Alicije da objasni zašto je to učinila. Za mladu ženu čiji je muž bio u umobolnici, prijetio joj da će ju ozlijediti, razvesti se i uzeti njihov novac te pobjeći u Europu, bila je izrazito smirena. Naizgled površna mlada žena, koja je zbog ljubavne boli sjedila u knjižničnom odjelu sa znanstvenom fantastikom, nadajući se da će njezin odabranik doći, imala je skrivenu snagu, koju će crpiti cijelog života.
Bila je uvjerena da se Johnov um i karijera mogu spasiti…
Neka druga bi možda digla ruke od svega i vratila se svojim roditeljima. Ali Alicia je bila uvjerena da se Johnov um i karijera mogu spasiti. Fokusirala se je na krizu i nosila se s njom najbolje što je mogla te se je prepustila sposobnim rukama Emme i Fagi Levinson. Njezina sposobnost da se disciplinira, njezin željezni samonadzor, osjećaj da postupa ispravno, uvjerenje da njezina budućnost ovisi o tom muškarcu, a možda i spoj energije, optimizma i mladenačkog prkosa – sve to joj je pomoglo u tim mračnim trenutcima. Sva njezina pozornost bila je usmjerena na jedan jedini zadatak, a to nije bilo da rodi, nego da spasi Johna Nasha. (…)
Ulomak iz knjige „Genijalni um – život matematičkog genija i nobelovca Johna Nasha” autorice Silvyje Nasar. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Autor: Sylvia Nasar
Priredila Martina Vidaković; Book.hr
