Foto: Shutterstock
Jedan djelatnik američke kompanije je svom direktoru predložio okladu: „Hajdemo se kladiti da na gradskom trgu neću pronaći prolaznika koji će mi htjeti dati kovanicu od jednog dolara u zamjenu za novčanicu od 100 dolara”. Direktor se nasmijao na ponudu i, naravno, prihvatio je. Vjerovao je da će vrlo lako dobiti okladu.
Kad su izašli na glavni gradski trg, čovjek je iz džepa izvadio svežanj novčanica vičući kako nudi novčanicu od 100 dolara za samo 1 dolar. Većina se prolaznika nije uopće obazirala na njega. Drugi su ga smatrali varalicom koji je krivotvorio novac ili da nudi novčanice koje su tek spretno prekrivene reklame. Novčanice su, naravno, bile prave. Direktor je izgubio okladu, čudeći se kako nitko nije pristao na stostruko veći iznos.
Bog od nas traži samo ovo (a daje sve!)
Premda je ovo samo obična zgoda, složit ćete se da je slično prošao i naš spasitelj Isus. Mnogi od nas ne vjerujemo da se oprost grijeha i izobilje vječnog života nude za tako malen ulog. Biva nam čudno što Bog od nas traži pokajanje i predanje u ljubavi da bi nam dao neopisivo vrjednija nebeska blaga. Često nam je neshvatljiva ponuda u kojoj Bog daje beskrajno od sebe u zamjenu za beskrajno malo od nas. Upravo zato se događa da mnogi propuste šansu za vječni život.
Božja računica je posve drugačija od naših ovozemaljskih kalkulacija. Kod Njega nema tečaja po kojem obračunava našu mizernu vrijednost za veći iznos. Njegova ljubav ne poznaje matematiku ovog svijeta. On samo traži da mu se damo da bi nam dao, i to sve! A mjera toga svega nema prostornu ni vremensku mjeru jer je on vječni Bog koji nudi vječno bogatstvo.
Nego kao što je pisano: „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube”, podsjeća nas sv. Pavao (1 Kor 2,9). Bog je svoju nagradu odavno pripremio za svakog od nas koji mu se s ljubavlju i povjerenjem predamo. Upravo zato naša dobra djela ne bi smjela biti kao uvjet Bogu kako bi nam pripravio nagradu, već bismo ih prije svega trebali činiti iz duboke zahvalnosti što je ona već pripravljena!
Obećao nam je stostruki dobitak već na zemlji, a u vječnosti…
Uoči Isusove muke, apostol Petar je rekao za Isusa: „Ne znam toga čovjeka”. Zatajio ga je, ali na određeni način je rekao istinu. Poznavao ga je, ali nije ga do kraja upoznao. Nije vjerovao u neopisivu nagradu koju je Isus ponudio za predanje u ljubavi. Zar mnogo puta i mi to ne činimo? Kad ga pred svijetom zaniječemo, mi zapravo pokazujemo da imetak u ovom svijetu smatramo vrjednijim od onog što nam je Bog pripremio u vječnosti. Do kraja se predati Isusu znači ostaviti sve drugo. A On je takvima obećao stostruki dobitak već na Zemlji. Gledano svjetovno, omjer je: novčanica od 100 za 1 malenu kovanicu. Ali Isus nije opisao što ćemo sve još dobiti u vječnosti. Znate li zašto? Zato jer je tako dobro da se uopće ne može opisati!
Autor: Ivan Smoljić, dipl.uč.
