Otac mu je dao ime Antun iz zahvalnosti prema sv. Antunu Padovanskom, koji mu je izmolio za njega važno ozdravljenje. Naime, mladi je Antun polazio školu u isusovačkom kolegiju San Giovannino u Firenzi. Tu je stupio u Marijinu kongregaciju i posvetio se Blaženoj Djevici Mariji. Ta je posveta za njega bila dvostruka obveza: nastojanje oko vlastitog usavršavanja i apostolata. On je oboje ozbiljno shvatio pa je Marijina kongregacija za njega, kao i za brojne druge mladiće onog vremena, postala škola u kojoj je mnogo naučio, u kojoj se duhovno, moralno i apostolski izgradio. Mladi je Antun gajio sve one vrline što su se gajile i u njegovoj obitelji: bila je to životna ozbiljnost, uz svestrano zalaganje za napredak u duhovnom životu i stjecanju znanja.
Prorekla je Antunovu ocu da će od njegova sina postati velik misionar te da njegovo ne odviše čvrsto zdravlje neće biti zapreka
Obitelj je Baldinucci već jednog svoga sina darovala Bogu. Bio je to Antunov stariji brat Gian Filippo, koji je stupio u dominikance. Htio ga je slijediti i Antun, no otac se bojao da njegovo zdravlje nije prikladno za taj red te mu je savjetovao da prije konačne odluke o zvanju obavi duhovne vježbe. U njima je, nakon promišljanja i borbi, shvatio da mu je mjesto u Družbi Isusovoj. Jedna redovnica iz samostana sv. Marije Magdalene de Pazzi, prorekla je Antunovu ocu da će od njegova sina postati velik misionar te da njegovo ne odviše čvrsto zdravlje neće biti zapreka ni za najteže napore misionarskoga života.
Kao misionar mnogo je propovijedao, ispovijedao, pohađao bolesnike, zatvorenike, mirio zavađene
Iako vidno boležljiv, molio je generala reda da ga pošalje u vanjske misije. Nadao se je mučeničkoj smrti. Sve nam to govori o njegovu idealizmu. Međutim, umjesto u vanjske misije, poglavari ga odredište za misionara po rimskoj Kampaniji. Obilazio je pješke sela i gradiće, idući po teškim i neprohodnim putovima. U Rimu se još i danas čuva kožni plašt koji ga je štitio od vremenskih nepogoda. Kao misionar mnogo je propovijedao, ispovijedao, pohađao bolesnike, zatvorenike, mirio zavađene. Da sačuva cipele, skinuo bi ih s nogu te putovao bosonog s torbom na leđima s najpotrebnijim stvarima. Bio je pravi evanđeoski poslenik, bez velike prtljage, siromašan, zadovoljan najmanjim. Kao misionar prokrstario je tridesetak malih biskupija, a misija je održao 448, svugdje s velikim uspjehom.
Blaženi Antun Baldinucci bio je jednostavan u propovijedanju. Želio je da ono što govori bude što jasnije, jer samo se jasno spoznate istine mogu upiti u dušu. To ne znači da je u propovijedanju bio monoton. On je također bio pravi sin temperamentnog talijanskog naroda pa bi svoje propovijedi znao prekidati, te s Raspetim ili slikom, na kojoj je bila Presveta Bogorodica, voditi glasan i potresan razgovor. Znao je voditi i glasan razgovor s tvrdokornim grešnicima pozivajući ih na obraćenje.
Na licu mjesta otkrivao je i obraćao nazočne lopove, potencijalne izgrednike koristio kao redare, javno spaljivao karte i kocke
Antun je bio veliki revnitelj duša. Za promicanje njihova spasenja domišljato je pronalazio sredstva. Za vrijeme misija organizirao bi pokorničke procesije s bičevanjem sve do krvi. Za one koji su težili za savršenijim kršćanskim životom osnivao je Marijine kongregacije. Duhovnim vježbama nastojao je oko obnove klera. Veoma je širio pobožnost Majci Božjoj, utočištu grešnika. Jedno je vrijeme sa sobom na misije stalno nosio Gospinu sliku te ju je izlagao na štovanje. S tom ga slikom najčešće i prikazuju na slikama. Na licu mjesta otkrivao je i obraćao nazočne lopove, potencijalne izgrednike koristio kao redare, javno spaljivao karte i kocke. Naoružani muškarci odlagali su pred njegove noge bodeže i pištolje.
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
