Sveti Ivan (Jean) de Matha, osnivač reda Presvetog Trojstva (trinitaraca), rođen je 23. lipnja 1160. u naselju Faucon-de-Barcelonnette (Francuska), kao sin baruna Euphèmea de Mathe i grofice Marthe. Njegovi pobožni roditelji posvetili su ga Gospi i već ga u djetinjstvu naučili djelima kršćanskog milosrđa. Stoga je Ivan od rane mladosti svoja dobra rado dijelio s drugima, osobito s onima koji su bili u životnoj bijedi i nevolji. Osnovno školovanje završio je u gradu Aix-en-Provence i već je tada oko sebe okupljao mladiće i poticao ih na brigu za nevoljnike.
Za vrijeme svoje mlade Mise doživio je viđenje koje je odredilo daljnji smjer njegova života. Vidio je anđela u bijeloj odori s…
Otac ga je pozvao kući i povjerio mu upravu imanja, u čemu se Ivan izvrsno snalazio. Ubrzo je osjetio da je stvoren za više ciljeve pa je oko 1175. otputovao u Pariz i zdušno se posvetio studiranju na tamošnjem sveučilištu. Nije zaboravljao ni djela kršćanskog milosrđa te je ravnomjerno dijelio svoju ljubav prema Bogu i prema bližnjemu. Doktorirao je teologiju i u prosincu 1192. godine zaređen je za svećenika. Za vrijeme svoje mlade Mise doživio je viđenje koje je odredilo daljnji smjer njegova života. Vidio je anđela u bijeloj odori s križem crvene i plave boje na prsima, a do njegovih nogu dva bijedna roba, crnca i bijelca, koji su molili za pomoć.
On i sveti Feliks sjedili su pored rijeke i zajednički doživjeli viziju jelena s plavim i crvenim križem između rogova…
1194. godine povukao se u šumu, u osamu i počeo živjeti kao pustinjak u Cerfroidu (biskupija Meaux, 80 kilometara sjeveroistočno od Pariza), u društvu svetog Feliksa iz Valoisa. Jednom su sjedili pored rijeke i zajednički doživjeli viziju jelena s plavim i crvenim križem između rogova. To su viđenje shvatili kao Božji poziv i posvetili se pomaganju kršćanskih robova koji su pali u ruke muslimana i nevjernika. U ono doba takvih je nevoljnika bilo mnogo.
Osnutak reda Presvetog Trojstva
Zbog toga je Ivan de Matha sa svetim Feliksom iz Valoisa osnovao novi red Presvetog Trojstva ili trinitaraca. U siječnju 1198. pošao je u Rim i zatražio odobrenje od pape Inocenta III., s kojim je studirao u Parizu. Papa je Ivana de Mathu primio vrlo ljubazno i odobrio djelovanje družbe Presvetog Trojstva za otkup sužnjeva. Ivan je postao prvim poglavarom reda, a službeno papinsko odobrenje uslijedilo je 1209. godine.
Čudesan oporavak
Redovnici trinitarci otad nose odjeću bijele boje s crvenim i modrim križem. Za svoju tešku misiju pripremali su se usrdnom molitvom, oštrom pokorom, strogim postom i šutnjom preko dana.
Jednom su ga robovlasnici premlatili i ostavili ga nepomičnog jer su mislili da je mrtav. Oporavio se na čudesan način
Na prvi pohod u Maroko pošla su dva trinitarca, Ivan iz Engleske i Vilim iz Škotske. Vratili su se u Marseilles sa 168 otkupljenih robova, a dočekao ih je čitav grad. Građani su se natjecali tko će više pomoći oslobođenim bijednicima. Ivan de Matha i njegovi suradnici skupljali su na sve strane novac za otkup robova, a Ivan je i sam putovao u Afriku (1202. i 1210.) izlažući se velikim opasnostima. Jednom su ga robovlasnici premlatili i ostavili ga nepomičnog jer su mislili da je mrtav. Oporavio se na čudesan način i nastavio svoje plemenito djelo.
Kad se je jednom iskrcao s otkupljenim robovima u rimskoj luci Ostiji, Rimljani su mu priredili veličanstven doček. Osim rijetkih dana slave, bilo je mnogo više sivih i teških, ali Ivan je imao živu vjeru i čvrsto pouzdanje u dragog Boga i u zagovor Majke Božje. Na taj način uspio je prebroditi i nesavladive poteškoće. Posljednje četiri godine života proveo je u Rimu, oslabljen i iscrpljen. Tada se je susreo i sa svetim Franjom Asiškim.
Prema starim zapisima, sveti Ivan de Matha bio je visoka stasa, smiren, šutljiv i vrlo uravnotežen, odmjeren čovjek.
Djelovanje trinitaraca
Do 16. stoljeća djelovali su po pravilima svetog Augustina, a otad djeluju kao prosjački red. U 15. stoljeću imali su više od 800 samostana, a do kraja 18. stoljeća otkupili su oko 900 tisuća robova. Od 1198. do 1622. godine 7115 redovnika trinitaraca položilo je svoje živote obavljajući samaritanski poziv. Zahvaljujući trinitarcima iz ropstva je 1580. godine, nakon pet godina sužanjstva, oslobođen i veliki španjolski pisac Miguel de Cervantes, kojeg su 1575. oteli alžirski gusari. Trinitarci i trinitarke (braća, sestre i laici) djeluju uspješno i danas, a naročito se ističu u misijama i u karitativnom radu, u bolnicama i zatvorima. Oko 600 redovnika i redovnica djeluje danas u više od 20 zemalja (Europa, Sjeverna, Srednja i Južna Amerika, Afrika, Azija).
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko; Book.hr
Priredio Danijel Katanović
