Osjećaj povrijeđenosti i kako se nositi s njim Što se dogodi kad netko ne ispuni naša očekivanja, kada nas iznenadi svojim ponašanjem ili postupkom? Kada učini ili kaže nešto što smo mislili da nikada neće? Dogodi se ljutnja i bijes koji prerastaju u razočaranje, zatim u bol i, na koncu, u povrijeđenost...

Foto: Shutterstock

Prelazim na stvarni životni primjer. Jedan se momak iz provincije zaljubio preko ušiju. Odabranica njegova srca bijaše seoska djeva mila lica, vitka tijela i dobra srca. Zaljubio se tako junak naš da nije znao gdje mu je glava, a gdje rep. Zaljubila se i djeva jer bijaše momak naočit i stasit, pametan, pogleda vedra i duše čiste. Krenuše oni tako, dok leptirići plesaše u trbusima njihovim, u avanturu što vezom se zove. Nakon nekog vremena uvidje djeva da joj njezin momak nije dovoljan, tj. da nema sve ono što je ona zamislila da bi trebao imati pa krenu popravljati ono što se popravljati dalo – od načina odijevanja do osobina ličnosti. Momak, još uvijek s leptirićima, ali i laganom mrenom, ne bijaše sposoban vidjeti ništa od navedenog. I dalje je slijepo vjerovao u njihovu bajku, skidao joj je zvijezde s neba i cijedio Mliječnu stazu za doručak. Dosadi sve to djevi (jer, gušio ju je?!) te ona odluči ostaviti zagušnika i nastaviti dalje.

Pitaš ga: Pa kako je došlo do ovoga? Kaže on, jedva prozborivši: ‘Povrijedila me!’

I što se dogodi s momkom? Požali zbog svoje osobnosti, navika, manira, odgoja i dotadašnjeg načina života, jer poučen iskustvom, uvidje da od dobrote nema ništa te da je isplativije biti kao drugi. Gdje je momak sada? Eno ga minimalno tri puta tjedno izlazi, rijetko kojeg izlaska se sjeća, messengeri, viberi i what’s appovi ne prestaju zvoniti, djevojke reda k’o drva u garaži, ne zna kojoj što laže, pogubio se u terminima kad se s kojom nalazi. Ukratko, on više nije ON! I tako, sretneš ga ponekad. Tuga mu velika u očima, ne može ju sakriti. Al’ kaže (laže): Dobro je! i nabaci osmijeh. Ali neiskreni, tužni; a ništa nije tužnije od lažnog osmijeha koji želi biti iskren. Pogotovo kad ga vidiš na dragom ti licu. Pitaš ga: Pa kako je došlo do ovoga? Kaže on, jedva prozborivši: ‘Povrijedila me!’

Iako je situacija izironizirana, lik je stvaran i znam da nije jedini primjerak svoje vrste. Priča je zapravo vrlo tužna jer govori o osobi koja je bila dobra, poštena, čiste duše i duha, a koja se spletom okolnosti i pomanjkanjem realnosti pogubila i udaljila od Boga, ali i od sebe. Iako tada prema društvenim normama trebaš biti empatičan i sažaljiv, u meni se obično dogodi oprečna reakcija – zamračim na takve priče! Čekaj, on meni hoće reći da ga je ta djevojka dovela u stanje u kojem je on sada? On meni hoće reći da joj se ovako osvećuje? Da ovako liječi svoju bol, da je njegovo ponašanje logičan slijed? On meni hoće reći da je sve zapravo normalno?

U psihologiji postoji termin emocionalna inteligencija, koji označava sposobnost uočavanja emocija, pristup i priziv emocija kao pomoći u mišljenju, sposobnost razumijevanja emocija i emocionalnih spoznaja te mišljensku regulaciju emocija u svrhu promicanja emocionalnog i intelektualnog razvitka.

Pomaže li naš junak vlastitom emocionalnom i intelektualnom razvitku svojom mišljenskom regulacijom emocija? Da pojednostavim, čini li on sebi, ili kome drugome, dobro svojim ponašanjem? NE ČINI! Realno, njoj je odavno svejedno sve što ima ikakve veze s njim, a on ovakvim grešnim načinom života uništava sebe samoga, ali i sve one djevojke prema kojima se ponaša gore nego li se njegova djevojka ponašala prema njemu. I koja je onda razlika između njega i nje? Nema je!

Moraš imati na umu da tvoje riječi i ponašanja utječu i na druge ljude, da postoji velika mogućnost da u svojoj povrijeđenosti i ti povrijediš mnoge

I zato bi mu, umjesto usiljenog iživljavanja, korisnije bilo kleknuti, sklopiti ruke i zavapiti Bogu da mu pomogne i dadne milost čistog i realnog pogleda na situaciju, djevojku s kojom je bio, sebe. Tada bi Božjom milošću i hladne glave uvidio da stvari nisu ovakve kakvima su se činile. Tada bi mu pala mrena s očiju i bio bi sposoban jasno vidjeti svoje nedostatke, promašaje, nezrelosti. Mogao bi vidjeti što je i gdje pošlo po zlu, što je dobio iz protekle veze, a što izgubio. Mogao bi poraditi na sebi, na vlastitim kvalitetama, izvući neku vrstu profita. U konačnici, mogao bi postati kvalitetnijom osobom, koja iz životnih lomova izvuče ono najbolje, i vratiti se u život jači negoli je ikad bio.

Povrijeđenosti se javljaju, to je neminovno. Bol koja dolazi s njima također nije upitna. Ali kako ćeš reagirati na njih isključivo je tvoja odluka! Samo, moraš imati na umu da tvoje riječi i ponašanja utječu i na druge ljude, da postoji velika mogućnost da u svojoj povrijeđenosti i ti povrijediš mnoge. Želiš li to? Zato promisli još jednom prije nego što pokušaš opravdati vlastite pogreške i padove, jer ovo „povrijedila me” nije opravdanje ni za što!

Book.hr