Neimaština i bijeda Vinka su pratile od malena. Prvi kruh si je zasluživao čuvajući ovce i svinje. Da bi se izvukao iz bijede i materijalno više podigao, roditelji su ga odredili za svećenički stalež. Vinkov je otac prodao par svojih volova da bi njegov sin tim novcem mogao na Sveučilište u Toulouse, gdje će studirati teologiju. Vinko je 12. listopada 1604. godine postigao naslov bakalaureata svetog bogoslovlja. No još prije toga podijelio mu je, 23. rujna 1600. godine, biskup François de Bourdeille svećenički red. Ređeniku nije bilo još ni 20 godina.
Drske riječi
Čekajući na župu, neko je vrijeme proveo u Toulouseu, brinući se ondje za jedan dom. Kad je uspio konačno dobiti župu, nakon godina svećeničkoga rada, sveti je Vinko jednom rekao: »Da sam tada kad sam se drznuo primiti na sebe svećeništvo znao što je to svećeništvo, kao što to znam danas, radije bih obrađivao zemlju nego da se učlanim u tako strašan stalež.« Unatoč toj izjavi sveca, kolika bi neprocjenjiva šteta bila za Crkvu da Vinko nije počinio tu »drskost«!
Situacija koja je sve promijenila
Nalazeći se na župi, Vinko sam pripovijeda ovo: »Jedne nedjelje mjeseca kolovoza, kad sam se oblačio za svetu misu, došli su mi reći da su u jednoj osamljenoj kući svi članovi obitelji bolesni, svi u neopisivoj stisci, nije ostao pošteđen ni jedan jedini koji bi mogao pomagati drugima. To me je uhvatilo za srce.« Duboko ganut propovijedao je o tom svojim vjernicima i oni pritekoše u pomoć. »Bila je to velika, ali neorganizirana ljubav«, kaže sam svetac i odmah se dade na posao koji će dovesti do osnivanja sestara milosrdnica i družbe misionara ili lazarista.
No najprije osnova prvu Bratovštinu ljubavi, društvo koje će pomagati siromašnim bolesnicima. U savezu sa slavnom Družbom Presvetog Sakramenta mogao im je pružati veliku materijalnu i duhovnu pomoć. I tako se iz dana u dan sve više širila Vinkova socijalna i karitativna djelatnost po mnogim francuskim gradovima. Budući da nije mogao doskočiti svim potrebama, u njemu je sve više dozrijevala misao za pomoćnicima koji bi mu pomagali u njegovu apostolatu. Da bi ostvario takvo što, jedna bogata obitelj stavila mu je na raspolaganje priličnu svotu novca.
Nevjerojatna ostavština
Usporedno s lazaristima osnovao je i Družbu milosrdnih sestara – Filles de la Charité. Svrha je Družbe posve karitativna: pomagati sve koji su u nevolji. Po njoj je sv. Vinko još i danas prisutan u tolikim bolnicama, klinikama, na ulicama, gdje rade njegove duhovne kćeri. Kad kažemo na ulicama, mislimo na rad po kućama, kamo sestre polaze na dvorbu pojedinih bolesnika. Sveti je Vinko 1640. utemeljio i ustanovu za skrb oko siročadi. To odgovaraše tadašnjoj velikoj društvenoj potrebi. Poznato je da je samo u Parizu godišnje znalo biti napušteno i do 400 djece. Tu je djecu skupljao sveti Vinko preko svojih ustanova i suradnika.
„I mrtav još govori!“
Iz njegovih su ruku proizašla djela, ustanove, skupine, kojima je jedini cilj bio onima malenima život na zemlji učiniti manje tvrdim, manje nepravednim i okrutnim. Pred njim se ruše društvene barijere: novac prestaje biti zatvorenikom sebičnosti. U doba divljih tmina on zrači veliko svjetlo dobrote. Onome što mi danas nazivamo socijalnim naukom on je dobrohotno i jednostavno postavio temelje, ne brinući se za teorije. Riječ zapovijedi, koju je dao svojim duhovnim kćerima, bila je maksima i njegova života, a to je riječ sv. Pavla: Ljubav nas Kristova goni. Taj je čovjek spavao samo četiri do pet sati dnevno, a ostalih je gotovo 20 sati radio i sve mu je to još bilo premalo. Jedva je pronalazio vremena da se pošteno i u miru najede. Iz Svetog Lazara vodio je svoje veliko djelo silnim dopisivanjem. Tijekom 50 godina napisao je 50 tisuća pisama. Sačuvano ih je, na žalost, samo tri tisuće. Sačuvano je nešto i od govora njegovim misionarima. Svi njegovi spisi odišu duhom, vjerom, ljubavlju i pobožnošću. Za njega naročito vrijede riječi: »I mrtav još govori!« Mrtav zemaljskim životom, ali živ i trajno prisutan među nama svojim djelima i ustanovama. Živ u nebu, da zagovara sve siromahe, bolesnike te socijalne i karitativne radnike. O, sveti Vinko, ne prestani nas zagovarati!
Molitva sv. Vinka Paulskog
Gospodine,
učini me dobrim prijateljem svih,
učini da moja osoba zrači povjerenjem;
onima koji pate i žale se,
onima koji traže svjetlost
daleko od Tebe,
onima koji žele početi,
a ne znaju kako,
onima koji se žele nekome povjeriti,
a ne osjećaju se sposobni.
Gospodine,
pomozi mi da ne prođem blizu nekoga s licem bez osjećaja,
sa zatvorenim srcem,
ubrzanim korakom.
Gospodine,
pomozi mi da odmah osjetim:
za one koji su kraj mene,
za one koji su zabrinuti i izgubljeni,
za one koji pate u sebi,
za one koji se osjećaju osamljeni
ne svojom voljom.
Gospodine,
daj mi taj dar da mogu
ići ususret srcima.
Gospodine
oslobodi me sebičnosti,
da Ti mogu služiti,
da Te mogu ljubiti,
da Te mogu osjetiti
u svakom bratu koga susretnem.
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
