Foto: Shutterstock
Uđem neki dan u trgovinicu pored svoje kuće. Odmah do ulaza ugledam – njega. Odšećem potom nekoliko minuta do tržnice. Na štandu s drangulijama eto – njega. Uletim danas u benzinsku crpku plaćati gorivo, kao ono, desno, odmah do vrata – on, i to u nekoliko raznobojnih varijanti. Kamo se god okreneš – spinner.
Stigao je, naravno, iz Amerike…
Spinner je trenutno najpopularnija igračka na svijetu. Stigao je, naravno, iz Amerike. Nikome doduše nije jasno zašto i kako se ta igračka u kratkom vremenu proširila po cijelom svijetu. Spinner je, za one neznalice, koji su poput mene, mala mehanička napravica od plastike, metala ili drveta, veličine dlana. Ima oblik nepravilnog kotačića s centralnim dijelom koji je ustvari kuglični ležaj. Na taj središnji pokretni dio nadovezuju se tri kraka koji se lako mogu pokrenuti na vrtnju.
Možete ga samo do besvijesti vrtjeti i to je to
Spinner je igračka, ali za samca i… eventualno gledatelja. To nije igračka za natjecanje u nečemu. U toj igri ne možete biti bolji od drugoga, ne možete nikoga pobijediti. Možete samo do besvijesti vrtjeti krakove, vrtjeti… Pri tome sami kreirate brzinu i smjer vrtnje krakova… Možete ga eventualno, vrtećega, nasaditi na vrh svoga kažiprsta ili na vrh nosa i… dalje samo vrtjeti, vrtjeti…
Je li taj predmetić zaista ljekovit kao što ga reklamiraju?
Kad se to malo čudo pojavilo na tržištu, proizvođači su ga snažno reklamirali kao sredstvo kojim se povećava koncentracija kod djece i odraslih osoba koje imaju smetnje pozornosti ili koje se ne mogu usredotočiti na ono što bi upravo trebale činiti. Taj bi predmetić tobože trebao biti ljekovit: otapati tjeskobu, smirivati strah, uklanjati nervozu, čak poboljšavati suradljivost kod osoba koje žive uronjene u svoj autistični model ponašanja.
Bilo bi izvrsno kad bi sve to tako i bilo, no čini se da jednostavno – nije.
Svi učitelji uviđaju da igračka za vrijeme nastave više odmaže nego li pomaže. I zato ga djeci oduzimaju. Reklamiran isprva kao pomagalo za postizanje pozornosti, spinner je postao pomagalo koje prenosi pozornost sa školske nastave na bezličnu i nesvrsishodnu mehaničku radnju.
Psiholozi koji se bave poremećajima dječje hiperaktivnosti ne mogu naći nikakvoga dokaza njegove djelotvornosti.
Pedijatri pak tvrde da bi ta spravica možda mogla pomoći onoj djeci koja ne mogu istovremeno raditi dvije radnje. No ni oni još nemaju nikakvoga znanstvenog dokaza.
Roditelji pak vjerojatno razmišljaju ovako: igračka nije skupa, odvlači dijete od ekrana televizora, računala ili mobitela; dakle trebala bi biti poželjna.
Snaga mode – „svi ga već imaju”
U bagatelnu cijenu spinnera (najjeftiniji stoji oko 20 kuna) svakako je velikim dijelom uključena i – moda. No, bez obzira na sve, najvažnije je spinner – imati. Roditelji si u uredima došaptavaju u kojoj trgovini iza ugla ih ima i po kojoj su cijeni. Ta, ne mogu si dopustiti da ga ne nabave svojem djetetu koje cendra kako ga „svi već imaju”. Ta činjenica da ga sva druga djeca „već imaju” jedini je i isključivi argument za kupnju. U velikim robnim centrima mogu se vidjeti male dječje bradice zakačene na rubu blagajne u čekanju da mama ili tata (ili suvremenim sociološkim rječnikom rečeno – roditelj br. 1 ili roditelj br. 2) plate robu, na čijem se vrhu kočoperi on – još jedan njihov novi spinner.
Svjedočenje: „Spinner me nije dotakao u živac. Nisam se njime zarazio”
Čitam ovih dana prikaz mladog novinara koji je pregledao mnogo internetskih stranica s ponudama spinnera, pokušavajući dokučiti razlog ove, kako on kaže, internetske pomame. Onda je jednu predvečer dotičnu igračku naručio telefonom, a sutradan proveo zanimljivo prijepodne u iščekivanju poštara. Nakon što je igračku dobio i raspakirao, vrtio ju je malo najprije u stanu, pa kasnije na balkonu, a potom ju pokazao prijatelju na poslu. Ovaj pak baš i nije bio previše impresioniran tim globalnim svjetskim dostignućem.
Simpatičan novinar završava po prilici ovako: Spinner me nije dotakao u živac. Nisam se njime zarazio. Nije se u meni rodila nikakva strast. Bio sam prema njemu posve ravnodušan, mrtav-hladan.
Beskrajna i zarazna moć reklame
Novinar nastavlja: No, sjetio sam se jednoga svojeg nedavnog sličnog iskustva: Uzeo sam si vremena i pokušao trenirati da polupraznu i dobro zatvorenu bocu vode bacim u kut svoje sobe, ali tako da ona padne i ostane u uspravnom položaju. Od dvadesetak pokušaja nisam, doduše, ni jednom uspio.
Ali taj sam „štos” prethodno vidio, kao i spinner – na Internetu…
