Sveta Klara se kao druga kći Damjana i Jake rodila u Montefalcu, u pokrajini Perugii 1268. godine. Zahvaćena izvanrednom ljubavlju prema Bogu već je u dobi od četiri godine pokazala tako veliku sklonost prema molitvi da se je povlačila u samotne kutke očinske kuće te je ondje sate i sate provodila u molitvi. Tako se odmalena naviknula na neprestani dijalog s Ocem po Isusu Kristu u Duhu Svetom. Čekajući u molitvi na Gospodina, na njegov glas, u njoj se sve više budila želja za njim.
Sveta se Klara sva predala i posvetila Bogu pa je, u želji da se povede za primjerom svoje starije sestre Ivane, zamolila da smije ući u strogu klauzuru, zvanu »di Damiano«, po njezinu ocu, koji je dao sagraditi taj svojevrsni strogi samostan. Sagradio ga je upravo zato da udovolji želji svoje starije kćeri za samoćom. Klara je ušla u tu zajednicu 1275. Kako zlo zna biti zarazno, tako to zna biti i dobro. Primjer je tih dviju sestara djelovao na mnoge, koji su ga nasljedovali. I tako nastade potreba za još većom zgradom. Zbog nedostatka financijskih sredstava, Klara je za vrijeme gradnje bila prisiljena poći prosjačiti. Za Božju je stvar rado postala prosjakinja.
Pomoć „odozgor”
Kad je nova zgrada bila gotova, samostan je na prijedlog Klarine sestre Ivane nazvan »od Križa«, a ona je bila izabrana za prvu opaticu. Međutim, Ivana je umrla već 22. studenoga 1291., pa je za poglavaricu izabrana sestra joj Klara. Ona se je opirala izboru – uz druge razloge bila je i veoma mlada – ali sestre nisu poništile svoj izbor i tako je Klara morala prihvatiti tešku službu. Nije lako biti dobar poglavar. Sveta je Klara toga bila svjesna pa je tražila svjetla i pomoći odozgor. Svoju je zajednicu vodila prosvijetljenom čvrstoćom i odlučnošću. Kad kažemo prosvijetljenom, onda želimo reći da je dobivala nadahnuća odozgor, ali da je i ono što je od sestara tražila znala je uvijek pametno i razborito obrazložiti.
Za vrijeme viđenja na Bogojavljenje 1294., Klara je prihvatila u svoje srce Isusov križ i nosila ga je kao stalni i bolni teret do kraja života. Bog je svoju izabranicu vodio putem visoke mistike. Obdario ju je viđenjima i zanosima, darom ulivenog znanja, po kojem je mogla davati veoma mudre odgovore na sva pitanja što su joj postavljali filozofi, teolozi i učeni ljudi. Njezinom je zaslugom bila otkrivena i jedna krivovjerna sekta, zvana Duh slobode, koja je po Umbriji širila kvijetističke zablude. Nakon smrti na njezinu su tijelu iznad srca otkrili utisnuti znak križa, a na samom srcu znakove Kristove muke. Narod ju je počeo štovati odmah poslije smrti.
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
