Nedavno me moj instruktor vožnje u razgovoru podsjetio na uvriježeno mišljenje. Rekao je: „Teško je mijenjati krivi mentalitet u ljudima jer najviše toga dolazi iz obitelji“. Točno je da je najveći dio našeg ponašanja uvjetovan onime što smo usvojili u svojim obiteljima; naša uvjerenja, stavovi, navike, običaji. Htjeli mi to priznati ili ne, imamo ih jednako kao što ih imaju naši roditelji, a onda i njihovi, i tako unedogled. Čak i ono što nam se ne sviđa kod naših roditelja često činimo upravo kao oni. Sâm mogu posvjedočiti da kod svog oca ne volim neke stvari, koje često činim i sâm, na identičan način. Dakle, slažem se s tom tvrdnjom, ali ono što ne želim prihvatiti jest da se to ne dâ promijeniti. U zajednicama ima mladih ljudi čiji roditelji ne vjeruju u Boga ili ne idu u Crkvu, ali njihova djeca žele poći u drugom smjeru i popraviti pogrešne stvari koje su od njih vidjeli. Kao što prorok Jeremija kaže: „U one dane neće se više govoriti: ‘Oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima zubi trnu.’“ Ne smijemo prihvatiti sadašnje stanje i uzimati prošlost i druge kao izgovor. Isus je umro na križu za nas da bismo imali život! Kakav je to život ako ne može ići na bolje? On je liječnik i može izliječiti našu prošlost kakva god ona bila. On je strpljiv i želi raditi s nama. Razumije nas. Upravo zbog toga u posljednje vrijeme često razmišljam o mjestu gdje bi se mlade ljude učilo kako Bog gleda na naš odnos prema roditeljima, prema novcu, duhovnosti, biranju supružnika i međusobnim odnosima kako bismo mogli rušiti krive slike i izgrađivati Božje temelje. Bog sve može. Pitanje je hoćemo li mu se prepustiti.
Želim vam blagoslovljeno čitanje Booka!
Marko Matijašević
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book kao uvodnik za br. 74 (veljača 2016.)