Foto: Pixabay
Život u 21. stoljeću podrazumijeva napredak, otkrića, nove spoznaje i još puno toga. Odbacivanje nekih zastarjelih shvaćanja je posve u redu, ali prolazimo li kroz život nesvjesni da su možda i stariji nešto znali? Kada se dogodi da se u životu suočiš s nekim stvarima, počneš duboko preispitivati sebe i sve oko sebe. Shvatiš kako je lako biti prevaren i da zlo nikad ne spava. Spavamo mi. Ova majka svjedoči:
Ja sam obična, jednostavna žena, koja s obitelji živi u unutrašnjosti, u Slavoniji. Suprug i ja imamo dobar brak i roditelji smo trojice sinova na koje smo izuzetno ponosni.
Vjeru nastojim živjeti jer sam tako odgojena, jer me ispunjava i daje mi snagu. Tako učim i svoju djecu. Učim ih i da smo samo ljudi pa imamo uspone i padove, ali da je bitno ne odvojiti se od vjere i Boga.
Prije devet godina čula sam za Školu molitve i postala jedna od članova. Danas, kad se vraćam u prošlost i razmišljam o svemu, mislim da više ne bih postojala, barem ne ovakva kakva jesam, da nije bilo Škole
Prije devet godina čula sam za Školu molitve i postala jedna od članova. Danas, kad se vraćam u prošlost i razmišljam o svemu, mislim da više ne bih postojala, barem ne ovakva kakva jesam, da nije bilo Škole.
Ovo moje svjedočanstvo povezano je sa Školom a vezano je za moga srednjeg sina.
Kad je imao sedam-osam godina, počeo je kihati, kašljati, počeo mu je „curiti“ nos i suziti oči…
On danas ima 18 godina. Uvijek je bio najmirniji i najskromniji pa sam na njega nekako najviše pazila.
Kad je imao sedam-osam godina, počeo je kihati, kašljati, počeo mu je „curiti“ nos i suziti oči.
Otišli smo liječniku, obavili preglede i ustanovilo se da je alergičan na pelud i životinjsku dlaku. Pelud ambrozije je bila najgora. Dobio je lijekove koje je uzimao ujutro i navečer i bilo mu je bolje. Međutim, velik problem s alergijama je taj što, unatoč terapiji ima perioda u kojima je bolje ili gore što ovisi o količini alergena kojem je osoba izložena.
S obzirom da je srednjoškolac, sin je na školskim praznicima odlučio raditi. Na našu radost saznali smo da su na poslu jako zadovoljni njime, ali i da se nisu mogli dovoljno načuditi kad su saznali da nikada nije popio ni kap alkohola, čak ni pivo. Nije to zbog zabrana u kući. To je bila njegova odluka.
Jednog dana rekao mi je da će izludjeti od alergije; da je popio četiri tablete, što je previše, ali da mu unatoč tome nije nimalo bolje
Jednog dana rekao mi je da će izludjeti od alergije; da je popio četiri tablete, što je previše, ali da mu unatoč tome nije nimalo bolje. Najviše mu je smetalo neprestano šmrcanje i „curenje“ nosa.
Naravno da me to mučilo pa sam se požalila u Školi.
Po molitvi rečeno mi je da on u sebi nosi ljutnju i da samog sebe psuje te da su posljedice toga uzrok njegovih problema. Ostala sam zaprepaštena
Naša grupa je odlučila pomoliti se za njega i to smo učinili. Po molitvi rečeno mi je da on u sebi nosi ljutnju i da samog sebe psuje te da su posljedice toga uzrok njegovih problema. Ostala sam zaprepaštena. Moje mirno, tiho i povučeno dijete proklinje samo sebe, uništava si radost i u svoj život unosi zlo. Kako je moguće da nismo ništa primijetili? zapitala sam se.
Odlučila sam porazgovarati s njim. Kad je došao doma, upitala sam ga ljuti li se zbog nečega na sebe i psuje li samog sebe, i zamolila sam ga da mi iskreno odgovori. Umjesto odgovora sagnuo je glavu. Kad me ponovno pogledao, skoro sam ustuknula. Lice mu je bilo crveno, crte lica izmijenjene od ljutnje tako da nije sličio na sebe.
„Da, ljutim se i psujem samog sebe.“
„Ali zašto?“ upitala sam.
„Zbog nogometa i zbog nekih drugih stvari.“
Svi smo znali da obožava nogomet i da mu je rastanak od tog sporta jako teško pao. Naime, dvije godine ranije povrijedio je koljeno i bio je na dvije operacije. Liječnici su mu bili zabranili da igra nogomet. Tek sam tada shvatila da ima jako velika očekivanja, za koja je spreman dati sve od sebe, a ako ne uspije, tada krivi samog sebe i ljuti se na sebe.
Rekli su mu da ga je Bog stvorio ovakvog kakav je i da ga takvog ljubi. Da nitko od nas nije savršen i da se trebamo nastojati prihvaćati sa svim manama i vrlinama koje imamo…
Razgovarala sam s njim, i razgovarali su i moji iz Škole molitve. Rekli su mu da ga je Bog stvorio ovakvog kakav je i da ga takvog ljubi. Da nitko od nas nije savršen i da se trebamo nastojati prihvaćati sa svim manama i vrlinama koje imamo. Rekli su mu neka si oprašta u Imenu Isusovu. Da ima ljepotu u sebi i da ju treba vidjeti i on i drugi. Objasnili smo mu da psovka ima razornu moć i kakvo sve zlo po njoj ulazi u život.
Pažljivo je slušao sve što smo mu rekli. I dotaklo ga je. Doma smo to vidjeli vrlo brzo. Promijenio se i postao veseliji i zadovoljniji. Upisao se teretanu i tamo uživa. Mislim da nije nikad bio ovako sretan. Uza sve to dogodilo se još nešto.
Alergija koju je imao više od deset godina nestala je u roku od sedam dana. Ja kao majka vjerujem u liječnike i medicinu, ali kao vjernica znam da Bog ozdravlja i čini čuda
Jedne nedjelje bili smo na misi i bilo je jako vruće. Držao je maramicu u ruci a strina mu je na to rekla: „Opet alergija“. No njegov je odgovor bio brz i prelijep. „Ma kakva alergija. Nemam je. Samo mi je vruće i znojim se.“
Alergija koju je imao više od deset godina nestala je u roku od sedam dana. Krajem srpnja ove godine prestao je uzimati lijekove. Nismo bili kod liječnika jer se takve pretrage obavljaju zimi, kada nema peludi. Naravno da ćemo ih napraviti, iako unaprijed znamo rezultate.
Ja kao majka vjerujem u liječnike i medicinu, ali kao vjernica znam da Bog ozdravlja i čini čuda.
Smatram da je ovaj blagoslov koji smo primili dio izgradnje nas kao obitelji i da ga možemo svjedočiti obitelji, prijateljima pa i dalje.
Znam da sam nakon ovoga još čvršća u vjeri i molitvi. Jednako tako znam da je On ne samo moj oslonac nego i da je snaga i oslonac mojoj djeci a to mi stvara radost i pruža neopisiv mir.
Znam da je On ne samo moj oslonac nego i da je snaga i oslonac mojoj djeci a to mi stvara radost i pruža neopisiv mir.
Posvjedočila N. N. (Podaci poznati uredništvu). Priredila Janja Kružić
mv; Book.hr
Svoje nam svjedočanstvo možete poslati e-mailom na adresu: [email protected].
Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Podatci za plaćanje nalaze se na ovoj poveznici.
Želim donirati godišnju ‘timarinu’
Podržite naš rad
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
