Foto: Čitatelj (Jakov Maras)
Iako je Gospa uvijek bila u njegovoj neposrednoj blizini, zaista ju je susreo nedavno, na hodočašću u Međugorje. Prenosimo vam njegovo životno iskustvo:
»Hvaljen Isus i Marija! Ovo je moje svjedočanstvo iz Međugorja koje želim podijeliti s vama.
Prije nego posvjedočim što sam doživio i osjetio moleći na Brdu ukazanja ispred kipa Blažene Djevice Marije, reći ću nešto o sebi i svome djetinjstvu. Rođen sam u Bosni i Hercegovini gdje sam živio sve do početka rata. Odrastao sam u župi Rođenja Blažene Djevice Marije u Bežlji. Naš kraj poznat je po Gospinu svetištu Kondžilo. Gospi Kondžilskoj oduvijek je hodočastilo jako puno vjernika iz BiH i šire i tako je ostalo sve do danas.
Blažena Djevica Marija bila mi je svagdje u blizini, ali ja ju nažalost nisam dovoljno poznavao
U djetinjstvu nisam bio ni kršten niti sam išao u crkvu. Naime, moj je otac radio u državnoj službi te za moju obitelj „nije bilo poželjno da ide u crkvu i prakticira vjeru“. Blažena Djevica Marija bila mi je svagdje u blizini, ali ja ju nažalost nisam dovoljno poznavao. Roditelji su me na čuvanje znali voziti Mariji, mojoj baki s mamine strane i tamo bih provodio po nekoliko dana. Ona je bila jako predana vjeri i uz nju sam iskusio svoje prve susrete s vjerom. Neizmjerno sam je volio i za mene je uvijek bila primjer osobe koja živi u ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Kada sam upoznao suprugu, ona me poticala da idemo češće u crkvu. Moram priznati da sam opet više išao zbog nje nego zbog sebe i vjere
Nakon rata nastavio sam živjeti u Zagrebu, u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Resniku gdje sam primio sve svete sakramente. Povremeno sam odlazio na svetu misu, ali više zbog prijatelja. Kada sam upoznao suprugu, ona me poticala da idemo češće u crkvu. Moram priznati da sam opet više išao zbog nje nego zbog sebe i vjere. Kad ni nakon tri godine braka nismo imali djece, otišli smo na liječničke preglede i saznali da je problem kod mene. Rekli su mi da je praktički nemoguće da ikada imam vlastitu djecu. Imati vlastito dijete bila mi je najveća želja u životu i svijet mi se srušio. Supruga je zajedno sa mnom prihvatila našu sudbinu i krenuli smo u život s križem koji nam je bio dodijeljen. Odlučio sam prihvatiti Božju volju i nastaviti dostojanstveno nositi svoj životni križ kako me učila baka Marija.
Dragi Bog mi je dao tu veliku milost da imam obitelj, svi smo zdravi, ničega nam ne manjka, a ja sam, nekako, sve to uzeo zdravo za gotovo i počeo se udaljavati od Boga
Papa Benedikt je 2011. godine posjetio Hrvatsku i Zagreb. Odlučio sam otići na susret na Hipodrom, i pokušati biti što bliže Bogu i reći mu da prihvaćam svoju sudbinu. „Ako je to tvoja volja, neka bude tako“ – molio sam cijelo vrijeme. Nekoliko tjedana nakon toga supruga je saznala da je trudna. Rodio nam se sin a nekoliko godina nakon njega i kći.
Dragi Bog mi je dao tu veliku milost da imam obitelj, svi smo zdravi, ničega nam ne manjka, a ja sam, nekako, sve to uzeo zdravo za gotovo i počeo se udaljavati od Boga. Počeo sam sve rjeđe ići u crkvu, nisam se ispovijedao po nekoliko godina. Nisam ni djecu dovoljno poticao niti sam im bio uzor, da vjeruju. Imao sam sve, a opet sam stalno nešto tražio i nisam bio zadovoljan. Tražio sam sebe, svoju svrhu; nedostajao mi je neki dio slagalice da budem potpun u životu.
Imao sam sve, a opet sam stalno nešto tražio i nisam bio zadovoljan
Ovoga ljeta, kad sam se s obitelji vraćao s mora, zazvonio mi je telefon. Zvao me je moj vjenčani kum i rekao mi da ide u Međugorje s kumom i da mu je velika želja da pođemo s njima.
Nisam bio oduševljen njegovom željom jer sam razmišljao: „Pa kamo ću s djecom? Moram organizirati i moliti nekoga da se brine o njima.“ Inače, s njima provodim dosta vremena i samo kad je nužda tražim od članova šire obitelji da ih čuvaju. „Šta ću dole raditi cijeli vikend? Ajde da je jedan dan…“ Međutim, kum je bio uporan i odmah rekao: „Ja sve plaćam. Molim te da ti i kuma idete s nama.“ Supruga je pristala i ja više nisam imao izbora pa sam pristao i ja.
Zvao me je moj vjenčani kum i rekao mi da ide u Međugorje.. Ja: „Pa kamo ću s djecom? Šta ću dole raditi cijeli vikend?“ Međutim, kum je bio uporan i…
Sve do polaska povremeno sam joj i prigovarao i nalazio neke razloge da ne idemo, mada sam negdje u sebi znao da postoji razlog zbog kojega mi je, izgleda bilo suđeno da odemo, htio ja to ili ne.
Krenuli smo autobusom i ja sam se već nakon prvih Šiminih riječi i šala opustio i uživao u putovanju čitajući Book, koji ste nam podijelili. U jednome trenutku sam u prednjemu dijelu autobusa primijetio djevojčicu koja je sličnih godina kao naša kći i rekao sam supruzi: „Pogledaj kako je lijepo što dijete ide na ovako dalek put i hodočašće“.
Šimo i Nediljko su nam rekli da će ovo biti jedno drugačije putovanje i kada smo započeli s meditacijama i uputama kako treba moliti, uživao sam u svakom trenutku. Naglašavali su nam da je jako bitno da se ispovjedimo na pravi način, da je to najbitnija stvar koju trebamo napraviti na ovome hodočašću. To sam doživio jako ozbiljno i tako sam svemu i pristupio. Moram priznati da sam imao najljepšu ispovijed u životu; sve svoje grijehe koji su me opterećivali ispovjedio sam iskreno, bez umanjivanja gledajući svećenika u oči. U ovome vremenu provedenu s vama za vikend naučio sam više o molitvi i ispovijedi nego u cijelome svome dosadašnjemu životu. Iako sam živio u marijanskim župama, Gospi sam se bio veoma rijetko obraćao u molitvi.
»Molite tako da, kada dođete do riječi „moli za nas sada“, stanete i prepustite da Gospa moli.« Sjeo sam na kamen ispred Gospina kipa i počeo moliti zatvorenih očiju
U nedjelju ujutro krenuli smo na Podbrdo, na mjesto ukazanja Blažene Djevice Marije. Nediljko nam je na putu prema Gospi objasnio kako bismo trebali moliti i da, kada dođemo do riječi „moli za nas sada“, stanemo i prepustimo da Gospa moli za nas.
Sjeo sam na kamen ispred Gospina kipa i počeo moliti zatvorenih očiju. Zamislio sam je kako stoji ispred mene i pored nje Isusa. Bio sam smiren i nisam ništa niti očekivao niti tražio, samo sam pustio da Gospa moli za mene. Vrijeme je prolazilo u šutnji i nisam ništa osjetio. Oko mene su neki vjernici plakali, neki su razgovarali, ali ja sam ostao u nekoj svojoj tišini. Kako je već bilo prošlo neko vrijeme, počeo sam moliti, ali tada se (opet) sjetih riječi koje je rekao Nediljko: „Pusti nju da moli za tebe“. Odjednom mi je nešto došlo i ja sam u sebi upitao Gospu: „Što da radim?“
U tom trenutku osjetio sam svugdje oko sebe lagani povjetarac i ona mi unutarnjim glasom reče: „Ne boj se, vjeruj“.
Nemam tih riječi kojima bih opisao osjećaj u tom trenutku. To je ono što sam tražio cijeli život i što mi je nedostajalo da pronađem svoj mir i da konačno počnem uistinu vjerovati.
…i ja sam u sebi upitao Gospu: „Što da radim?“ U tom trenutku osjetio sam svugdje oko sebe lagani povjetarac i…
Sve je stalo. Ostao sam nekoliko trenutaka u miru i tišini, a onda je u meni opet nešto došlo i ja je upitah: „Jesi li još uvijek tu?“
Ponovno se istog trenutka pojavio isti povjetarac i ona mi reče: „Ja sam uvijek tu“.
Ostao sam još neko vrijeme zatvorenih očiju i sabirao sam misli od milosti koju sam dobio od Blažene Djevice Marije.
Kada sam otvorio oči, više ništa nije bilo kao prije. Vjerujem i gledam svijet drugim očima.
Amen!
„Ne boj se, vjeruj“. „Ja sam uvijek tu“
Na povratku za Zagreb saznao sam da je osoba za koju sam molio djevojčica koju sam na početku putovanja uočio prije svih ostalih vjernika. (Na početku putovanja svatko na papiriću dobije ime osobe za koju će moliti tijekom hodočašća; na kraju se ‘otkrije’ tko je za koga molio; op. ur.) Na odmorištu sam joj prišao, upoznao se s njom i njenom majkom i rekao joj: „Gospa mi je rekla da se ničega ne bojiš, samo vjeruj“.
U autobusu nisam bio smogao hrabrosti do kraja da pred svima posvjedočim što mi je na kraju bilo žao. Dan nakon hodočašća dobio sam obavijest na telefon da svoje svjedočanstvo možemo i napisati i tako sam ga odlučio napisati i podijeliti s vama.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Amen«, navodi.
Za Book.hr posvjedočio D. M. (Podaci poznati uredništvu)
Foto: Screenshot
Na ovome smo hodočašću bili od 20. do 22. 9. 2024.
U Međugorje ponovno hodočastimo od 25. do 27. 10. Više
Informacije o ostalim hodočašćima u našoj organizaciji možete pronaći ovdje.
Priredile M. V. i A. P.
Svoje nam svjedočanstvo možete poslati e-mailom na adresu: [email protected].
Preporuka! Knjiga-molitvenik patera Marka Kornelija Glogovića „U milosti Međugorja. Molitve savjesti, novi početak, pravi mir“ može biti u vašim rukama. Za sve koji žele bolje upoznati Mariju, osjetiti srcem Majku koja Vas čeka da Vas upozna sa svojim Sinom, brižnu majku koja Vas ljubi svim srcem te za sve koji žele biti u milosti Međugorja. Knjigu možete kupiti putem web-shopa naše Biblioteke Figulus.
Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Podatci za plaćanje nalaze se na ovoj poveznici.
Želim donirati godišnju ‘timarinu’
Podržite naš rad
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
