ČITANJA
Dj 3,1-10; Ps 105,1-4.6-9; Lk 24,13-35
Vazmena osmina, srijeda, 3. 4. 2024., četvrti dan Vazmene osmine, svagdan
IMENDANI
Rikard, Cvijeta, Radojko, Ratko, Pankracije
Prvo čitanje
Dj 3,1-10
Što imam — to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru. Upravo su donosili nekog čovjeka hroma od majčine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoračiše u Hram te zamoli milostinju. Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reče: »Pogledaj u nas!« Dok ih je molećivo motrio očekujući od njih nešto dobiti, reče mu Petar: »Srebra i zlata nema u mene, ali što imam — to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!« I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga. Razabraše da je to on — onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju — i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 105,1-4.6-9
Pripjev: Puna je zemlja dobrote Gospodnje.
Hvalite Gospodina, prizivajte mu ime,
navješćujte među narodima djela njegova!
Pjevajte mu, svirajte mu,
pripovijedajte sva njegova čudesa!
Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže Gospodina!
Tražite Gospodina i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!
Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
On je Gospodin, Bog naš;
po svoj su zemlji njegovi sudovi!
On se uvijek sjeća svojega Saveza,
riječi koju dade tisući naraštaja:
Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.
Evanđelje
Lk 24,13-35
Prepoznaše ga u lomljenju kruha.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Onog istog dana — prvog u tjednu — dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. l dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga — bijaše uskraćeno njihovim očima.
On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«
A on će: »Što to?« Odgovoriše mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok — silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.«
A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?«
Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.
Uto se približiše selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima.
Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju.
Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?«
U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!«
Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Riječ Gospodnja.
Komentar
»Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reče: „Pogledaj u nas!” Dok ih je molećivo motrio očekujući od njih nešto dobiti, reče mu Petar: „Srebra i zlata nema u mene, ali što imam – to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj.”«
Nevjerojatno je koliko se u samo dvije tisuće godina promijenila svijest onih koji se deklariraju kršćanima, onih koji drže da je Isus Krist iznad svega Bog koji je blagoslovljen. Izmijenila se toliko da većina nas ne bi niti pomislila napraviti ovako nešto, a kamoli da ima malo vjere da to i pokuša. Kad danas sretnemo ljude koji su pogođeni ovim zlom, mi uglavnom izvadimo malo sitniša, da umirimo savjest. Ondašnja Crkva nije imala ni srebra ni zlata, ali je imala ozdravljenja i čudesa jer su bili uvjereni da to pripada ljudima koji su pogođeni nekim zlom. Danas mnogi vjernici svjedoče svoju vjeru samo na razumski način; misle da će tako pridobiti druge da povjeruju, ali u praksi vidimo da se to najčešće događa tamo gdje ljudi dožive konkretnu Kristovu ljubav kroz ozdravljenja, čudesa, znamenja i ostale darove Duha. Danas polako opet počinjemo Krista davati kao onoga koji je spasio cijelog čovjeka; sve se više, osim za gladne, brinemo i za one koji trebaju Krista koji ozdravlja, oslobađa, obnavlja, kako bi Isus ponovno bio dostojno slavljen.
Molitva
Gospodine Isuse, oprosti što onima koji su pogođeni zlom, često umjesto snage tvoga Imena dajemo koji sitni novčić. To činimo mi, koji bismo snagu tvoga Imena trebali otkriti bolesnima, bijednima. Molim te da te od danas predstavljamo dostojno tvoga Imena. Amen.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
