Sveti Petar Fourier – zvali su ga „Dobri otac” i smatrali ga živućim svecem Od djetinjstva je iskazivao dobrotu, blagost i susretljivost. U 15. godini pošao je na učilište u Pont-à-Mouson, koje su vodili isusovci. Školu je završio s odličnim uspjehom, ali je od mladosti živio pokornički

Današnji sveti zaštitnik je Petar (Pierre) Fourier, francuski svećenik i osnivač Družbe sestara Naše Gospe.

Rodio se je 30. studenoga 1565. u gradiću Mirecourtu (francuska pokrajina Lorraine). Sin trgovca suknom, od djetinjstva je iskazivao dobrotu, blagost i susretljivost. U 15. godini pošao je na učilište u Pont-à-Mouson, koje su vodili isusovci. Školu je završio s odličnim uspjehom, ali je od mladosti živio pokornički – uzdržavao se od hrane i sna, bičevao se i nosio pokornički pojas. Sa 20 godina stupio je u opatiju Chamousey i pridružio se regularnim kanonicima svetog Augustina. Krajem 1586. godine položio je zavjete a 1589. zaređen je za svećenika. Vratio se je u Pont-à-Mouson, gdje je studirao teologiju, građansko i crkveno pravo. Znao je napamet „Teološku sumu“ svetog Tome Akvinskog.

„Dobri otac“

Poslan je 1597. za župnika u Mattaincourt (sjeveroistočna Francuska), u kraj poznat po korupciji i širenju krivovjerja. Ondje je postao poznat kao „Otac iz Mattaincourta“ ili „Dobri otac“ („Le Bon Père de Mattaincourt”), propovjednik koji se koristi dijalogom, obnovitelj duhovnog života, osnivač dobrotvornih bratovština i banke za siromašne. Staložen, promišljen i razborit redovnik i svećenik, prorok i dobročinitelj, u suradnji s mladom djevojkom, kasnijom blaženicom, Alix Le Clerc, 1597. godine osnovao je Kongregaciju sestara Naše Gospe – Kanonikinje svetog Augustina, redovničku družbu koja se je posvetila obrazovanju siromašnih djevojaka. Katolike koji su prešli na kalvinizam vratio je natrag u krilo Majke Crkve. Nakon upornog rada uspio je ostvariti naredbu biskupa iz Toula i reformirati svoje lorenske regularne kanonike, koji su 1629. osnovali Družbu Našeg Spasitelja. Cijela Lorena postala je njegovom župom, a po savjete i utjehu dolazili su mu i plemići i seljaci.

Pohađao bolesnike i tješio mnoštvo naroda koje ga je željelo vidjeti

Kad je 1630. godine izbio sukob između Francuske i Austrije, obilazio je ratom poharanu zemlju, vjernike i samostane. Redovnice Naše Gospe i regularni kanonici bili su zajedno s narodom izloženi gladi, kužnim bolestima i razbojništvu. Vezan uz lorenske vladare, nije želio položiti prisegu francuskom kralju Louisu XIII., te je s redovnicama iz Mirecourta krenuo u izbjeglištvo i sklonio se 1636. u utvrđeni grad Gray (Franche-Comté). Tamo je ubrzo počela harati kuga, a on je boravio u uskoj sobici, pohađao bolesnike i tješio mnoštvo naroda, koje ga je željelo vidjeti i smatralo ga živućim svecem.

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko; Book.hr

Priredio Danijel Katanović

Uključite se u našu Viber zajednicu.