Foto: Carlos Sanchez Benayas, Shutterstock
Donosimo vam propovijed fra Ivana Majića, člana Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. S vjernicima ju je podijelio tijekom trodnevnice svetom Franji na svetoj misi slavljenoj u Koprivnici u ponedjeljak 2. listopada – na blagdan Svetih anđela.
Propovjednik kojeg su i ptice rado slušale
Providnost je htjela da me evo među vama na spomendan Svetih anđela, u trodnevnici blagdana sv. Franje, utemeljitelja našega Reda, svetog oca Franje, kako ga naziva svaki franjevac. I divno je kada možete – dok slušate i sudjelujete u svetoj misi prateći svećenika za oltarom ili ambonom – divno je kada pogled možete baciti na oltar svetoga Franje koji prima stigme na brdu La Verna 1224. godine, dvije godine prije njegove smrti.
Sazdana franjevačka karizma svetog Antuna
Ova franjevačka koprivnička crkva odmah na prvi pogled ima dva franjevačka stupa, dva velikana, na kojima je sazdana franjevačka karizma, sv. Antuna, tog propovjednika kojega su i ptice rado slušale, i utihnule kad ih je zamolio, i sv. Franju, tog zaljubljenika u sve stvoreno, točnije zaljubljenika u presvetoga, svevišnjega Boga koji se očituje u svemu stvorenome. Zato biti franjevcem u franjevačkoj crkvi da tako kažem, ispunja sve nas ponosom, srećom i radošću.
Ali, evo slavimo i 40. obljetnicu osnutka župe i na poseban način Koprivnica živi i diše franjevačkim duhom jer ima i Župu sv. Antuna Padovanskog i lijepo je kad se taj franjevački duh osjeti i među svećenicima, i među vjernicima, i među svim ljudima dobre volje.
Sveti Franjo genijalan lik, lud k’o puška
Blagdan sv. Franje svake nas godine vraća tomu svecu. Kad o sv. Franji govorim neformalno ili s ljudima koji nemaju puno znanja o njemu, mladim ljudima, pa čak i s onima koji nisu vjernici, namjerno koristim izraze današnjega vremena. Jer mislim da se ta svetačka originalnost i jedinstvenost mora izraziti aktualnim rječnikom, onim koji će nas i danas trgnuti. Kažem samo: to vam je otkačen lik, e to je genijalac, to je najžešća faca, lud je k’o puška. I onda se ljudi nasmiju. A ja imam osjećaj da je baš to Franjina radost, Božji vic koji od jednog bogatog mladića, viteštvu sklona čini ubogog siromaška kojemu je samo na umu dati hvalu Bogu, vršiti njegovu volju, slaviti sve ono što je Bog stvorio.
Obuzet Duhom Svetim
Čitajući njegove životopise, čitajući njegove spise, jasno je koliko je netipičan taj čovjek bio, ali isto tako jasno je koliko je Franjo bio obuzet Duhom Svetim, on kao da nije razmišljao, djelovao je brzo, iskreno, jednostavno i strastveno. Od trenutka kad se kao sin bogatog trgovca obratio i dopustio da ga zahvati Božji duh, točno se može osjetiti da je nastupilo vrijeme čvrste i jasne gorljivosti za Božju stvar. Sveti Franjo svetac je pokreta, kretanja, gibanja, on je nezaustavljivi svetac radikalne gorljivosti, kao da mu je srce izgaralo da sve ispuni Božjom blizinom.
U svojoj svetosti ostao mlad
I zato o njemu rado govorim rječnikom današnje mladosti jer kao da je on u svojoj svetosti vječno mlad, kao da i nakon smrti, stoljećima poslije taj duh popravljanja Crkve puše i nama danas, i mladima, i starima, i vjernicima i nevjernicima, i živom i neživom, svemu stvorenome. Onaj bič Isusov koji tjera trgovce iz hrama, kao da ga je Franjo uzeo i počeo mahati njime oko sebe. Trgnuti nas. Probuditi nas. Oduševiti nas. Dirnuti nas. I doista, sve je preokrenuo, još za života, kratkog života, u roku od nekoliko godina pristupilo mu je 5000 braće. „Gospodin mi je dao braću“, znao je reći. Nije planirao, ali prihvaćao je i ljubio ih je, ljubio je sve one koje mu je Gospodin slao i nije ih tjerao od sebe.
Postio pet puta godišnje, 40 dana o blagdanu svetih arkanđela
Njegova pobožnost bila je nenadmašna, postio je pet puta godišnje, a posebno mu je drag bio post od 40 dana prije blagdana svetih arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela. I tada je išao u osamu. Na brdo La Verna. I tamo je osjećao prisutnost anđela, tamo je dobio svete rane. Međutim, ono što Franju čini velikim primjerom, nije njegov odnos s Bogom na način da se izolira, da se povuče, da drugima pokaže da je poseban, već upravo obratno.
Potrebno se poniziti kao dijete, biti malen
Franjo je čovjek koji je volio ljude, volio je svoju braću, on je shvatio bit današnjega evanđelja. U današnjem evanđelju Isus nam kaže, i neka nam se to ureže u srce, da je potrebno biti kao dijete, da se potrebno poniziti, da je potrebno biti malen. A to znači ne raditi od sebe famu, ne raditi od sebe ono što nisi, to znači ne glumiti, ne pretvarati se. Biti dijete znači biti nečije dijete. Franjin život nije ništa drugo nego dugotrajna proslava toga što je Božje dijete. Što mu je Isus brat. Sjetimo se kada je – i tada je to bilo skandalozno, a i danas bi bilo – skinuo svu odjeću sa sebe i gol na glavnom trgu stao i rekao ocu da uzme odjeću, ali da on od sada ima oca na nebesima. On je upoznao ljubav Božjeg očinstva, on je Isusa pronašao kao svoga brata.
Mi svi smo djeca Božja
I to smo svi mi, dragi vjernici, svi koji smo primili sakrament krštenja, mi smo ta djeca Božja. Prvi je Isus Krist, on je to dijete, u štalici rođeno, beba Božja, kako mu Franjo tepa. A nakon njega, svi mi koji smo uronjeni u život, smrt i uskrsnuće našega brata Isusa Krista. U Pohvalama Bogu što ih je napisao nakon ovog događaja na La Verni, nakon primanja rana, Franjo slavi neobičan, rekli bi mladi, otkačen, izraz. On kaže: „Tu es Altissimus! (…) Tu es Humilitas!“, a to znači: „Ti si Svevišnji! Ti si sama poniznost!“
„Ti si Svevišnji! Ti si sama poniznost!“
Boga svevišnjega, u vremenu katedrala, onih gotičkih, visokih, visokih da pokažu koliko je velik Bog, koliko je Bog nedostižan, Franjo povezuje s malenošću, poniznošću, jednostavnošću, s djetetom. Svetac čiste mistike, razgovara s anđelima, kada vidi brata čovjeka, uzima ga, prima ga, sa sobom je uvijek vodio nekolicinu svoje braće. Nema tu ni traga toga da napusti čovjeka kako bi prebivao s Bogom. Franjo i kad je u samoći, on skuplja snagu da što više i što plodonosnije dovede što više ljudi pred Ljubav Božju, pred Krista.
Svetac čiste mistike, razgovara s anđelima, kada vidi brata čovjeka, uzima ga, prima ga, sa sobom je uvijek vodio nekolicinu svoje braće
Sveti je Franjo osamnaest godina neprekidno putovao, stalno mijenjao gradove, sela, i njegova snaga nije bila njegova, njegova snaga bila je Božja snaga i sve je privlačio primjerom, a ne toliko riječima. Ni pojava ni riječi nisu bile ništa drugo nego siromašne. Bio je nizak, zapušten, neugledan, njegov latinski jezik bio je vrlo oskudan, možemo reći da on nije bio kao sv. Antun učen, ali imao je srce koje gori, koje želi iskočiti kako bi svijet učinilo Božjim, to srce obraćalo je ljude. I taj plamen na kraju, plamen ljubavi u potpunosti ga je zahvatio, u potpunosti se pretvorio u Božjega čovjeka.
Premalo smo djeca
Govoriti o svetom Franji danas zato je teško i lako. Teško zato što smo mi danas nekako indiferentni prema Bogu i Božjem djelovanju, zahvatila nas je ravnodušnost. Za one koji su zaneseni kažemo da su ludi, blesavi ili sl. Mi smo danas premalo djeca, premalo zaneseni, premalo vjerujemo u bajke koje su istinite Božje priče(!), a više smo uronjeni u racionalno, u promišljeno, smišljeno. Premalo smo djeca.
Božja ovca
Lako je govoriti o svetom Franji jer, ovo govorim iz prve ruke, za ovog sveca nema opasnosti da ćete promašiti. Da kažete da je bio ovca, možete, jer je za sebe rekao da je Božja ovca. Da kažete i nešto drugo, možete, kao da se ta sloboda i jednostavnost toliko protegla da o sv. Franji možete i viceve pričati, ali to je svetac koji će se vjerojatno njima prvi smijati.
Zaljubljen u Boga
Za kraj možda želim ipak reći da i sveti anđeli, kojih se danas spominjemo, i sv. Franjo, imaju nešto duboko djetinje u sebi. Oni su zaljubljeni u Boga. I gledajući u Boga, oni se ne zaustavljaju na uživanju promatranja Boga, ne, oni hitaju da pomognu bratu čovjeku u njegovim potrebama, u njegovim mrkim i tmurnim sumnjama i slutnjama, oni se, kao i sam Bog, ponizuju i snizuju kako bi priveli tom božanskom gledanju Boga što više duša. Dao Bog da najprije osjetimo njihovu pomoć, a kada je primimo, da i mi bratu čovjeku budemo dobri anđeo na putu života. Najprije ovoga, zemaljskog, a onda i onog nebeskog. I zato, sa svetim Franjom, neka bude hvaljeno ime tvoje, Gospodine, od sada dovijeka. Amen.
Za Book.hr priredila A. P.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
