Foto: Zaklada Otac Ante Gabrić
Pridruži se i ovog mjeseca velikoj devetnici u čast sluge Božjeg oca Ante Gabrića. Devetnicu je pokrenula Zaklada Otac Ante Gabrić, a moli od od zemaljskog do nebeskog rođenja (veljača – listopad, od 20. do 28. u mjesecu)
Srpanjska devetnica
Već smo zašli u ljeto kad odlazimo na odmore koje smo već prije isplanirali ili smo osobe, što se tiče plana odmora, koje pripadaju onima „posljednje ure“ ili „last minute“. Svakako, ovo je vrijeme kad želimo pronaći malo vremena za sebe, naći tišine i mira. Možda se uspeti nekamo u planine ili se spustiti na more. Neki imaju mogućnosti da si priušte odmor, a neki to nemaju. Nažalost, mnogi se vraćaju s odmora više umorni negoli su se odmorili, jer misle da je odmor u aktivizmu događaja prilikom dana za odmor.
Pred nama je nova devetnica za proglašenje blaženim sluge Božjega oca A. Gabrića. Dok smo mi negdje na odmoru ili ga planiramo, sjetimo se da otac Ante u svom misionarskom radu nije razmišljao kamo otići na odmor, jer ga nije imao i nije ga mogao ugraditi u svoj misijski plan. Jednostavno, odmor mu je bio za vrijeme njegovih osobnih duhovnih vježbi koje je svake godine obavijao negdje u tišini kojeg isusovačkog duhovnog centra. Tu je odmarao dušu i tijelo i prikupljao novu snagu za svoj misionarski rad kojemu se tako zdušno i svom snagom predavao.
Molimo da po njegovu zagovoru u ovo vrijeme odmora ne zaboravimo na svoju dušu i svoje srce kojima je također potrebna duhovna okrepa, duhovni predah, duhovni remont ili duhovni servis. Neka i ova devetnica u tome pripomogne.
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
PRVI DAN
Predvečerje je »Purnime« — punog mjeseca. Najniža oseka na Gangesu. Voda se spusti čitavih sedam metara. Jedva smo se dovukli do lađice. Blato je tako duboko. Lađar nas upozorava: pojavili su se krokodili! Mislim ja, krokodil će gledati na kakav masniji zalogaj, a ne na mene.
Na putu sam u novo selo Karakhati. Zaustavili smo se u Simpsonovoj kolibi. Žena mu je već duže vrijeme bolesna. Morala je ići i u Kalkutu pa ćemo se za nju moliti. Simpsona sam kao siroče prije 25 godina primio u školu u Basantiju. Knjiga mu nije baš mirisala. Privlačili su ga igla, konac i šivaći stroj. Postade krojač. Sada poučava u našoj krojačkoj školi. U slobodno vrijeme katehizira. Od ono malo zemlje što ima dio je dao za kapelicu. Krasna duša!
S nasipa smo se spustili prema kolibi. Čim su Šondjib i Šoilen, dva njegova anđelčića, čuli tatin glas, skočiše prema njemu. No, ne da se on. Pokazuje prema meni. Po bengalskom običaju najprije treba pozdraviti »gurua«, svećenika. Zajednički uzviknu »Ðoe Ðišu! — Slava Isusu!« Blagoslovio sam ih. Šoilen je tatin mezimac.
»Teškom mukom sam ga othranio«, poče Simpson čim smo sjeli na hasuru. »Nakon porođaja majka mu je morala u bolnicu na nekoliko mjeseci. Danju i noću sam bdio, kupovao sam mlijeko, hranio ga i njegovao. Milosrdni Isus mi je spasio i majku i dijete.« Sklopio je ruke, dotakao se čela i gledajući gore reče: »Tari mohima houk! – Njemu neka je slava!«
U kapelici smo svi zajedno izmolili molitvu zahvalnicu i krunicu. Žena mu je još dosta slaba nakon posljednje bolesti, no mnogo je bolje. Počastila nas je rižom i prženom ribom. Nije nas očekivala. No danas je bila sretne ruke. Ulovila je lijepu »magor« ribu. A našlo se i jedno jaje. Tečna večera. Sve smo bratski podijelili. Šondjib i Šoilen nešto s mojega tanjura, a nešto s tatina. Nije bilo druge. Da ste ih samo vidjeli kako su žmirkali kad im je mama stavila ribu na moj tanjur!
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… Po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
DRUGI DAN
Kod Dhamakhalija smo se ukrcali na malu domorodačku lađicu. Kod ovog raskršća miješa se pet kanala rijeke Gangesa. Struje plime i oseke tako su varave da se i hrabri i vješti lađari boje toga mjesta. Pa kad dođu južni, monsunski vjetrovi, kad se podignu valovi i Ganges se zapjeni, onda doista valja moliti »djelo skrušenja«. Onda se uistinu ispunjava ona latinska poslovica: »Si vis orare, vade in mare! Želiš li se moliti, idi na more!« Idi na Ganges!
Da vam iskreno kažem: i molili smo se skrušeno i u prsa se udarali, i ja i sestre Majke Terezije. One koje su među njima Bengalke, još nekako su priučene na vodu i valove, ali sestre iz srednje Indije koje nikada prije nisu vidjele velikih rijeka ni mora zatvorile su oči, nastojale su se učiniti sve manjima, da ih vjetar i valovi ne odnesu…
Pohodit ćemo neka sela uz Ganges. Zapravo sela više i nema. Struje su podrovale nasipe i zemlju, i nekoliko je sela otišlo niz rijeku. Nestalo je i koliba, i polja, i stabala, ma svega. Ljudi sad žive u privremenim kolibama napravljenim od grana i palmina lišća. Velim: žive… No, je li to život? Na vlažnoj zemlji. Već su počele tropske kiše pa u te kolibe curi sa svih strana. Glad, bolesti … Borba za život. Srce čovjeka boli kad vidi te starce i starice, majke i očeve, dječicu. Teško je kad čovjek sve izgubi, kad je budućnost nesigurna. Međutim, divio sam se njihovoj vjeri u Boga, u Njegovu providnost, vjeru u dobrotu i milosrđe braće i sestara iz cijeloga svijeta. Nije to prvi put da oni stradaju. Život uz ove velike rijeke kraj sunderbanskih džungli pun je opasnosti. Trpjeli su i njihovi očevi, trpjeli su i trpe i oni, no Bog je dobar, doći se opet bolji dani.
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
TREĆI DAN
Nakon molitve u Šubolovoj kolibi odmah smo sjeli da bar donekle olakšamo tu bijedu, tu nesigurnost. Treba sagraditi bar nekoliko malo boljih koliba, treba se pobrinuti za pitku vodu, treba se pobrinuti za sve bolesnike. Neke će biti potrebno prenijeti u bolnicu u Maria Polli, a drugima odmah podijeliti lijekove, hranu i odjeću.
Dobio sam na dar nešto pšenice i ulja. Nećemo to jednostavno razdijeliti. Za to ćemo raditi, pa će svaki dobiti tri kilograma pšenice i 100 grama ulja na dan. Posla je mnogo: popravak nasipa, putova i koliba. Tu brigu preuzet će na sebe poglavar sela.
Sveta je misa održana u Šubolovoj kolibi. Tu još nemamo kapelicu. Sve je po betlehemsku. Svi sjedimo na hasurama. Tu su tek tri obitelji pokrštene. Drugi još čekaju, jer pouka još nije dovršena. To nam je velika briga, uzme mjesece i mjesece dok nauče molitve i istine svete vjere. Jedva tko zna čitati, pa im stoga treba sve polako tumačiti. No mnogo je dobre volje, a Njegova će milost učiniti ostalo.
Oko dva sata poslijepodne uputismo se po onoj vrućini ravno preko rižinih polja u selo Dučnekhali. I to je novo selo. Prošlog mjeseca bila su tu prva krštenja. Kršteni su Madhob, Šuren i Šadhu (Svetac). Šadhu je revan, priprost. On je i privremeni katehist. Stari mu se otac još nije mogao odlučiti da primi sveto krštenje, no od svojeg je siromaštva darovao komad zemlje za kapelicu i groblje. Uzvratio mu dragi Isus milošću svete vjere, i njemu i Lolitu. Lolit je, naime, imao velik tumor na glavi. Strašno ga je bilo i pogledati. Preko sestara uredili smo da ga prevezu u Kalkutu, i tamo je operiran, a sestre su ga njegovale. Sad je sasvim zdrav. Lijepo radi u selu. Molite se za njega i za druge obitelji da se junački odazovu Isusovu pozivu.
I tu je bila sveta misa, zatim pohodi bolesnicima. Sestre su bile toliko izmorene da su se jedva držale na nogama. One će ići u obližnje selo Piprekhali i odanle natrag u Maria Polli, a ja ću nastaviti put prema Daudpuru i Radhanagoru i južnim selima. Pratile nas vaše molitve i blagoslov…
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
ČETVRTI DAN
Ne znam jesam li vam o njima već pisao: što su i kako se love, zašto se love i kako smo mi povezani s tim lovom…
Račići su račići, samo ovi što se love, maleni su i sićušni kao igle. Love se najlonskim mrežicama, i idu za izvoz. Tako su skupi da ih tu ni najbogatiji ne kupuju.
Početak je u ovim sunderbanskim džunglama, u ovim golemim rukavcima delte velikog Gangesa, koja se u našoj misiji ulijeva u Bengalsko more. Tih je rukavaca na stotine. Voda je posvuda slana. Kroz njih iz mora za vrijeme plime dolazi na milijune tih malih račića. Jedva ih možeš vidjeti. Kao iglice su. I prije su dolazili, no nitko nije mislio da ih lovi. Oni koji su imali i velika ribolovišta uz rijeke presjekli bi nasipe, pustili bi slanu vodu u polja, a tada bi s vodom ušli i ti račići i za godinu dana narasli bi više od 10 centimetara. Prodavali su ih kao najskuplju ribu. Vlasnici tih ribnjaka htjeli su ubaciti u polja i više račića.
Oni najsiromašniji po selima love ih na različite primitivne načine da si na taj način bar malo pomognu.
I eto, upravo nas je sama Providnost pozvala da pomognemo tim siromasima. Išao sam u selo Piprekhali radi svete mise. Kod sela Pakhirale čekao sam na lađicu da me preveze preko Gangesa. Četiri su žene iz urođeničkog plemena Šordar vukle poderane krpe uz obalu rijeke. Vidim da od vremena do vremena nešto vade. Upitam ih što love. »Čingri pona — male račiće!«, odgovoriše. Vidim da u one krpe, pa još poderane, neće pasti baš mnogo račića. Stoga im rekoh kako bi bilo bolje da uzmu poveću najlonsku mrežu. Da, bilo bi bolje, no kako će one nabaviti tu mrežu kad jedva zarade toliko da kupe nešto riže. Izračunali smo da bi najlonska mreža i jedan bambusov štap na koji bi stavili tu mrežu stajali oko 5 dolara. Rečeno, učinjeno. Božja nam je dobrota pomogla. Sad su toliko više lovile da su se uskoro uistinu lijepo pomogle i one i tolike druge obitelji kojima smo mogli pomoći.
Pri tom lovu ima dosta pogibelji, no bijeda ne misli na pogibelj. Najveća je pogibelj od morskih pasa kojih je mnogo u ovim rijekama. Već je tako izgubljeno dosta života. Te nemani tako su hitre da svoju žrtvu tako naglo uhvate da se jedva tko izvuče van. Osim toga, u takvim slučajevima nastupi trovanje krvi pa se tek jedan ili drugi uspije spasiti.
Ti siromasi ne zarade mnogo, no ipak se nekako pomognu i to samo u određeno doba godine! Ali zato dobro zarađuju bogati vlasnici tih ribolovišta. Oni te rakove preko Kalkute kasnije izvoze u strane zemlje, napose u Ameriku i u Japan.
Mi smo, međutim, sretni i zahvalni Božjoj providnosti što naši siromasi mogu bar nešto zaraditi u danima velike oskudice.
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
PETI DAN
Naš tihi i vrijedni Madhob iz sela Duènekhalija. On malo govori, a kad govori, govori tako tiho kao da se razgovara s anđelima. Siromašan je, no radin, uvijek je nečim zaposlen. Uz kolibu ima mali vrt. No unatoč tome što je vrt malen, uvijek u njemu ima nešto povrća. Koliba mu se nalazi uz staro korito rijeke Gangesa.
Ovamo se njegov djed doselio dok su još naokolo bile džungle. Valjalo je raditi i to teško raditi uz životnu opasnost iskrčiti te džungle. Madhob se još dobro sjeća kako su mu djed i otac radili i borili se za život. Koliko su mu toga pričali o velikim džunglama dolje prema Bengalskom moru. O borbi s tigrovima i krokodilima. No uvijek ih je pratio Božji blagoslov.
I Madhob je taj blagoslov naslijedio kao najveće blago. Po ljudsku govoreći, nije on postao neki bogataš ni po posjedovanju zemlje, ni po novcu. On je bogataš srećom i mirom, bogataš svojom obitelji, svojom djecom.
Dok još nije bilo kapelice u njegovu selu, svetu smo misu imali na verandi njegove kolibe. Kasnije je kolibu proširio i dio ostavio za malu kapelicu, malu katedralu. Uvijek je ona čista, uvijek ukrašena.
Dva su mu sina odgojena u našoj školi. Stariji, Ruben, izučio je tkalački zanat i sada je ponos svojemu ocu. Prvi je u čitavu u ovome kraju. Ima tkalački stan u svojoj maloj »tvornici«, pet metara dugačkoj i tri metra širokoj prostoriji. Zidovi su od blata, a krov je pokriven slamom, ali je unutra sve čisto i uredno. Na zidu visi križ, a sa svake strane križa slike Srca Isusova i Srca Marijina.
Kako krasne stvari on izrađuje: ogrtače, ručnike, sarije. Kao i njegov otac, i on malo govori, a mnogo radi.
Brat mu je Roton u devetom razredu u našoj školi. I on je sreća i uzdanica svojih roditelja. Oni su ga od njegova djetinjstva prikazali Isusu. Isus ga je izabrao za svoju svetu službu. Uzorni je učenik i sjemeništarac. Zato vam njega na poseban način preporučujem u molitve, a jednako tako i druge sjemeništarce, da ustraju na sveto započetu putu.
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
ŠESTI DAN
Velika indijska rijeka Ganges prije otprilike 200 godina ulijevala se u Bengalski zaljev na području današnjega desetmilijunskog grada Kalkute, praveći veliku deltu s mnoštvom kanala. S vremenom Ganges je nanosom ispunio mnoge svoje ogranke u starome ušću. Postupno je probijao sebi novo korito i spojio se s rijekom Brahmaputrom. Obje te rijeke danas imaju zajedničko ušće u Bengalski zaljev u Bangladešu. I preostali kanali u starome ušću Gangesa sve se više pune muljem i pijeskom. Predviđaju da veliki brodovi više neće moći dolaziti u Kalkutu.
U Bengalskome zaljevu razlika između plime i oseke doseže i do sedam metara. Zbog toga u delti Gangesa voda teče u dvama smjerovima. Za vrijeme oseke slatka voda teče prema moru. A kad nastane plima, slana morska voda u suprotnome mjeru teče u kanale. Takvim uzajamnim djelovanjem plime i oseke koje neprestano donose i talože mulj nastale su prostrane bengalske ravnice. Dvaput na dan one se nalaze iznad površine mora, a dvaput ispod. Uz kanale Gangesa država je podigla nasipe. Na taj način bengalske su ravnice zaštićene od svakodnevna plavljenja slanom morskom vodom pa je na njima omogućen život. Dogodi li se da nasip popusti pa morska voda prodre i poplavi zemljište, tada na tom području za dvije do tri godine nema ni sjetve ni žetve. Te nasipe upropašćuju i rakovi koji u njima prave svoja skloništa.
Bengalija se nalazi u žarkom pojasu gdje se izmjenjuju samo dva godišnja doba: kišno i sušno. Dnevna temperatura penje se u hladu i do 45 °C. Za vrijeme kišnog doba goleme količine vodene pare dižu se iz Indijskog oceana i s toplim zrakom kreću prema sjeveru. Doprijevši do Himalaje, hlade se i spuste se niže pa krećući prema jugu donose obilne kiše cijeloj Indiji. To su poznati monsunski vjetrovi. Ako zakasne ili ne donesu dovoljno kiše u mnogim je dijelovima Indije ljetina ugrožena. Tada nastaje glad.
Za vrijeme monsunskih vjetrova i kiša bengalske se ravnice pretvaraju u nepregledne močvare koje su vrlo prikladne za uzgoj riže. Kad riža iznikne, svaki struk te biljke mora se presađivati da bi iz njega izraslo još desetak stabljika. U novije vrijeme siju se i hibridne vrste, jer daju obilatiji urod.
Nakon žetve, kada se riža oslobodi od stabljike, mora se dvaput kuhati kako bi sa svakog zrna spala ljuska.
Ne samo u Bengaliji nego i u ostalim dijelovima Indije glavna hrana stanovništva jest riža, a jedu je samo zdravi. Bolesnicima je ne daju. Ako nekoga upitate: »Kako si?« pa vam odgovori: »Jeo sam rižu!«, možete biti sigurni da je dobra zdravlja, jer im to znači: »Dobro sam!«
Uz rižu se obvezno jedu papreni »torkari« i zelje i riba, ako je ima. Jelo se »servira« na palminu lišću i jede se sjedeći na hasuri na zemlji. Jelo se ustima prinosi prstima desne ruke.
Nadam se da će vam i ovo nekoliko podataka bar malo dočarati kako živimo ovdje u Bengaliji.
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
SEDMI DAN
Sretno sam se vratio iz lijepe i sunčane Australije upravo prije Božića. To su nezaboravni dani, nezaboravna ljubav tolikih dragih prijatelja i dobročinitelja. U prvome redu ona tako divna bratska ljubav braće svećenika i sestrinska briga naših dobrih časnih sestara, te upravo roditeljska ljubav dragih vjernika u svim župama koje sam pohodio. I kako je Providnost lijepo uredila: očinski blagoslov đakovačkog biskupa oca Ćirila Kosa i monsinjora Stankovića koji su baš u to vrijeme pohodili naše hrvatske župe u Australiji.
Sretno sam se vratio u svoju dragu Bengaliju, Maria Polli u Marijino selo. Gotovo je malo i zapelo. Teško je bilo dobiti rezervaciju sve do Delhija. Rečeno mi je da su već sva mjesta zauzeta. No, kad sam im ja rekao da sam ravno iz Metkovića, Ante je dobio rezervaciju ne samo do Delhija nego ravno do Kalkute.
Na carini su druge putnike pomno pretraživali, no kad su mene vidjeli s mojom malom torbom na ramenu, carinik mi se osmjehnu i mahnu mi rukom da idem mirno svojim putem. Tako je bilo i u Australiji i u Indiji.
Kad sam stigao u Kalkutu, u isusovački Kolegij sv. Franje Ksaverskog, subraća su me molila da tamo ostanem bar jedan dan i da se odmorim od putovanja. Već je bila večer. Mene je međutim srce vuklo u Marijino selo. Ta već sam gotovo dva mjeseca na putu. I požurio sam se da stignem na naš glasoviti drndavi autobus koji vozi prema Sorberia Hat. To je zadnja stanica prema našoj misijskoj postaji. Dobro me je treslo i istreslo i pretreslo nakon one vožnje po prekrasnim australskim cestama i avionskim linijama. No ja sam usprkos svemu tome bio sretan. Premda je bio mrak, svaka palma, svaka banana i svaka koliba kao da mi se smiješila, kao da mi je htjela nešto reći.
Baš su se u misijskoj postaji gasila svjetla kad sam stigao pred crkvu. Kako je divno treperilo vječno svjetlo uz malo svetohranište. A s velikog križa Isus me raširenim rukama dočekuje, pozdravlja i grli. Divan doček, divan blagoslov! Isusa sam molio da i sve vas blagoslovi i zagrli. Onda sam odmah pošao u naše sirotište da dam blagoslov bolesnoj dječici, a zatim i bolesnom Rubenu. Njima sam dao svoj blagoslov i ujedno sam primio njihov blagoslov. I iščeznuo je umor od dvomjesečnog putovanja.
Eto me opet kod kuće u mojem dragom Maria Polliju, u Marijinu selu.
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
OSMI DAN
Pa i jesu junakinje! Podrugivali su im se i sami rođaci, a da o drugima i ne govorimo. Čak su ih i strašili. Govorili su im: »Vidjet ćemo vas mi… Prestanite ići na pouku!«
One su išle s cvijećem u rukama, i žene i djevojke iz sela Ðupkhali, prema kapelici. One će to prikazati Isusu i Blaženoj Gospi zajedno s mirisnim štapićima sandalova drveta i malim voštanim svjećicama.
Jedan im je rođak prijetio: »Sve ćemo vam to istrgnuti iz ruku!« »Ne dotiči se ni nas ni toga! Ovi darovi i mi smo Isusovi!«, mirno će najstarija od njih.
Tu u Indiji vjera je slobodna. Svatko je može mirno ispovijedati. No, eto, nađe se nekoliko »revnitelja« koji misle da su nad zakonom. Nekoliko takvih je i u selu Ðapkhaliju, našemu novom selu, nekih dvadesetak kilometara od Maria Pollija.
Tu je Radhanath dao zemljište za kapelicu. Kapelica je gotovo već dovršena, pouka napreduje, no eto i teškoća ima. To je dobar znak. I Radhanath je morao dosta toga pretrpjeti. Za neko vrijeme izbacili su ga iz svojeg društva kaste. S njim nitko nije htio jesti niti se družiti. Kaste su u Indiji službeno ukinute, no duh kasta i podjele nije tako lako iskorijeniti, kao što je i u Europi bilo s vlastelom i kmetovima.
Učitelj Nikola redovito dolazi da poučava katekumene. Težak je to posao. U tome mu pomažu i sestre Majke Terezije koje se ujedno brinu i za bolesnike. Mislimo i na malu seosku školu za dječicu. Uz bengalsku abecedu »ko, kho, go, gho«, naučit će vjeronauk i molitve, pa će to moći podučavati i svoje roditelje, koji su gotovo svi nepismeni. Ne znaju niti čitati niti pisati, no znaju za Isusa i Gospu ubrati cvijeće darovati im ga i sačuvati ga na oltaru male svoje seoske kapelice i na oltarima svojih srdaca…
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
DEVETI DAN
Već nekoliko sati sjedim uz rijeku Ganges. Sa mnom je katehist Pio, otac našega prvog domorodačkog svećenika Moloja. Čekamo na lađicu. Pohodit ćemo sela južnog dijela naše goleme župe. Danas je pripalilo. Oko nas kao da sve gori. Sve se osušilo. Voda je blizu, mi smo u delti rijeke Gangesa, blizu Gangeškog mora, pa je ovdje voda slana.
Strpljen-spašen! Oko podne pojavila se lađica, no nije za prijevoz putnika. Trgovci prevoze svoje stvari na sajam. No mladi me je Noren prepoznao. I on i drugi bolesnici iz njegova sela bili su u našoj misijskoj postaji Maria Polli.
Nitko od njih nije kršćanin, no čuli su o Isusu. Vidjeli su Isusovu ljubav u požrtvovnom radu sestara, u njezi bolesnika, u pomaganju siromasima.
I, dakako, o tome se razvio razgovor. Kao i ja, i sestre Misionarke Ljubavi putuju Gangesom na maloj lađici udaljena sela naše župe da tamo posjete bolesnike. Noren pripovijeda koliko je bolesnika išlo u Maria Polli. Koliko su ih sestre odmah primile u bolnicu, njegovale ih i zdrave poslali kući. To je nešto što do danas njima nitko nije učinio. Stoga se čude kako je to moguće. Pa pitaju koliko sestre imaju plaću i koliku plaću imamo mi, pa onda što jedemo i toliko toga…
Imao sam uza se križ. Pokazao sam im Raspetog Isusa i rekao sam im da je On odgovor na sva njihova pitanja. On da je naša plaća prevelika, On da nas jača i daje nam snagu od Njega nalazimo u svakome čovjeku i u njima da Njega služimo. On je izvor radosti i sreće. Velika je, naime, tajna za njih kako to da smo uvijek veseli i sretni uz ono malo riže i pržena povrća. A danas možda ni toga neće biti!, rekoh uz smiješak Norenu. Ta već je podne prošlo, a mi u iduće selo nećemo stići prije večere …
Htjeli su nam oni nešto pripremiti, no budući da su išli tek do daudpurskog sajma, Pio i ja nastavili smo put pješice, sretni što smo dobrim riječima i dobrim primjerom posijali zrno Isusove Radosne vijesti u Norenovo srce i u srca njegovih prijatelja.
Dođi Kraljevstvo Tvoje!
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
ZAVRŠNA MOLITVA
Dragi molitelju devetnice,
Razmisli koliko se je o. Ante uzdao u providnost. No, njegovo uzdanje nije umanjilo njegov rad, rad s mnogim ljudima, rad s odbačenima, marginaliziranima, mladima, starima. Davao je cijelog sebe, a Providnost ga je nagradila.
Ovu devetnicu se događa nešto posebno u Portugalu. Isusovačka mladež se je skupila na Magis svjetskom susretu. Neki od njih hodočaste, neki su u duhovnim vježbama u šutnji, neki traže Boga u umjetnosti, služenju, ekologiji. I željno iščekuju proslaviti blagdan sv. Ignacija. Stavimo te mlade, kao i mnoge isusovce i papu Franju, u naše molitve. Baš oni svojim primjerom svjedoče kako odmor može biti ispunjen isusovačkom duhovnošću. Svaki dan izmoli jednu Zdravomariju za Svjetski susret mladih, za sve naše hodočasnike, kao i za sve ljude koji će ih tamo dočekati, kako bi po Božjoj providnosti zadobili mnoge milosti.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
