Sjeta prekriva tvoje lijepo lice,
Ne vjeruješ kad kažem ti
Da brinu te sitnice,
Uvjeravaš me da noć je preduga,
I da je jedino stalno i trajno
Ta tvoja beskrajna tuga…
Ni suze više ne žele
Na tvoje lijepe oči,
Plakala si predugo
U tišini, samoći…
Tužna si, moja mila,
I teško je sjetiti se dana
Kada nije ovako
Boljela nevidljiva rana…
I sve je glupo, bezveze,
I dosadne su ti razne teze
O vječnom životu, vječnoj sreći,
Kako? Kad suze ne prestaju teći…
I zato molitvom te grlim,
S tobom u naručju
Pred Njega hrlim…
Predajem te Onom
Koji mi te dade,
Jer u Njemu je nada
I kad nema nade…
Sad su za tebe
To samo prazne riječi,
Ali, vjeruj mi:
Duša neće zauvijek ovako peći!
I najtamnijoj noći
Jednom dođe kraj,
A izgubljena ovčica odjednom
Pronađe put u Raj!
I još ću ti samo ovo reći:
Dok zahvaljujem na tvojoj
Budućoj sreći,
U jedno sam sigurna: Za tebe molim
I znam da On te voli, i ja te volim! ❤
Slavica Cvitanušić; Book.hr
Foto: Udod Lilia; Shutterstock
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
