Kamen života Nova pjesma, pomalo neobična, nastala u osami jednog plamena svijeće, svijeće na kamenu koja se posljednja gasi, onako kako se sjećanje sa sjetom prolaznosti u vremenu – miri i u vječnost gasi!

Foto: Shutterstock

Tamo gdje mjesečev san prostire magle
a snene oči ka daljinama vječnosti plove
tamo gdje čuvari snova zaustavljaju sate
i čuju anđela zov dok plete stihove zlatne

Odlazim putem sna, nepoznatom stazom
obasjanom plamenom jedne male svijeće
u molitvi ispod breze slušam u toploj noći
i tražim staze kojima će jedna duša proći

Dolaze riječi, tope se i pretvaraju u note
davno izgovorene riječi prolaze kraj mene
kao ptice gladne grakću i traže odgovore
kad potjeram jednu, one u zboru govore

Ne, neću otići iz sna prije svih odgovora
molitva u srcu rođena uslišena biti mora
nek svako vrijeme sebi svoje snove budi
a neprobuđene snove svatko svoje budi

Ćutim pramenove tuge koji oplakuju dane
u snovima kada otkrivaju tragove ucrtane
na tom tihom mjestu gdje nikad nisam sam
tu stoji kamen života sa dušom ovjenčan!

Ivan Dragičević; Book.hr