Foto: Pixabay
„No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke.“ (Mk 11,25)
Ali, postoje nepravde koje se čine neoprostivima. Da, zasigurno postoje i takve koje bole godinama i podsjećanje na njih samo nam zadaje daljnje udarce. Ipak, ako se odlučimo i potrudimo oprostiti, nadvladati ljutnju i žal, gorčinu i bol, više ćemo postati nalik na Isusa. Oprost se ne postiže jednom molitvom, jednom odlukom, već je proces koji počinje oslobađanjem tuge, pa čak i srdžbe, katkad plača, i ponekad je isprva usmjeren prema samom Bogu, potom onome kome je nanijeta nepravda i, naposljetku, onome tko nanosi nepravdu – što duže prisjećanje na nepravdu okružujem molitvom, upirući se k oprostu, tuga, srdžba i sram sve se brže povlače, a pojavljuju se smirenost, razumijevanje, pomirljivost, prihvaćanje i, naposljetku, oprost, te sam tada već toliko osnažen ljubavlju da ne samo da tako davna nepravda prestaje biti nepravdom nego čak u njoj otkrivam sličnost s našim Isusom i Njegovom Majkom.
Što veću nepravdu nastojiš oprostiti, to ćeš postići veću i savršeniju sličnost s Isusom
Oni su, od tako lošeg života, kako su znali, napravili bisere vječnog života i sada trijumfiraju nad zlom snagom milosrđa. Što veću nepravdu nastojiš oprostiti, to ćeš postići veću i savršeniju sličnost s Isusom.
Patnja i nesreće mogu biti vitlo spasenja, ne moraju za nas biti povod očajanju. O nama ovisi kako ćemo iskoristiti sve što nam se dogodilo. Morska bisernica prima kamičak koji je iznutra ranjava, ali godinama okružuje taj kamičak svojom bisernom masom i na kraju kamička više nema, ostaje samo biser. Tako će biti i s tvojim životom – okruži molitvom prije svega one uspomene kojih se najmanje želiš prisjetiti!
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
