Brakovi bez djece mogu također ispuniti ideal braka Kada oba partnera, premda bez djece, pripadaju jedno drugome u najsavršenijoj bračnoj ljubavi, u nepromjenjivoj odanosti jedno drugome, u nasljedovanju sjedinjenja duša s Bogom, nije li ideal braka ispunjen do još većeg stupnja, negoli u slučaju braka s možda mnogo djece, u kojem su partneri nevjerni jedno drugome i u kojem obeščašćuju sveti vez nedostatkom ljubavi i odanosti?

Foto: Pixabay

Nije li bračna ljubav po sebi dovoljno uzvišena da posveti i opravda taj savez? Nije li razlog za stvaranje žene naveden u Knjizi postanka: „Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.”

Međutim, ako iz nekog razloga, izvan sfere ljudskog utjecaja, postane očito da prokreacija ne dolazi u obzir, tjelesno sjedinjenje između muškarca i žene i dalje zadržava svoje subjektivno značenje i svoju inherentnu ljepotu. Nije li bračna ljubav po sebi dovoljno uzvišena da posveti i opravda taj savez? Nije li razlog za stvaranje žene naveden u Knjizi postanka: „Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.” Može li se brak bez djece promatrati kao promašaj, kao nešto što nije ispunilo svoju svrhu? Možemo li s pravom ustvrditi kako bi bilo bolje da se takav brak nije dogodio? Ne može li on imati svoje potpuno značenje ustanovljeno od Boga samo kao najviše zajedništvo ljubavi i samom tom činjenicom proslavljati Boga?

Treba li brak postati celibat zbog saznanja da u njemu ne može biti djece? Nije li to jasna indikacija da je brak simbol sjedinjenja duše s Bogom, da on posjeduje, kao takav, uzvišenu važnost i da on na prvom mjestu postoji sam za sebe i ne ekskluzivno poradi bilo kakvog rezultata koji on može proizvesti?

Kada oba partnera, premda bez djece, pripadaju jedno drugome u najsavršenijoj bračnoj ljubavi, u nepromjenjivoj odanosti jedno drugome, u nasljedovanju sjedinjenja duša s Bogom, nije li ideal braka ispunjen do još većeg stupnja, negoli u slučaju braka s možda mnogo djece, u kojem su partneri nevjerni jedno drugome i u kojem obeščašćuju sveti vez nedostatkom ljubavi i odanosti? Treba li brak postati celibat zbog saznanja da u njemu ne može biti djece? Nije li to jasna indikacija da je brak simbol sjedinjenja duše s Bogom, da on posjeduje, kao takav, uzvišenu važnost i da on na prvom mjestu postoji sam za sebe i ne ekskluzivno poradi bilo kakvog rezultata koji on može proizvesti?

Ulomak iz knjige „Brak: otajstvo vjerne ljubavi“, autora Dietrich von Hildebranda. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr. 

Više o knjizi pročitajte ovdje, a kupiti ju možete ovdje.