Molitva za čovjeka koji ga je silno progonio Koliko ljudi zaista moli za svoje neprijatelje?

Foto: Pixabay

Probudio sam se dvadeset minuta prije 5 sati, izmučen snom. (…) Možda nije dobro pisati o snovima, ali ovo što sam danas sanjao – iznimno ću zapisati. U snu sam napuštao neku veliku zgradu nakon mučne konferencije s Boleslavom Bierutom. Pozdravili smo se u predsoblju. Izlazio sam kada mi se priključio gospodin Bierut. Brinulo me i mučilo što će ljudi reći kada nas vide zajedno na ulici. (…) Čekajući prelazak na raskrižju, gospodin Bierut skrenuo je lijevo i po dijagonali prešao ulicu. Ostao sam sâm s mišlju: njemu je sve dozvoljeno, pa čak i kršiti prometna pravila. Ubrzo je nestao u nekoj od bočnih ulica. Prešao sam preko pješačkoga prijelaza pun straha prema dvama groznim jarcima koji su stajali na sredini mojega puta. No prešao sam preko prijelaza bez smetnji, još uvijek tražeći kamo je nestao gospodin Bierut. Pogledavao sam oko sebe htijući mu još nešto reći. Čudio sam se kako je tako brzo nestao (…). Osjećajući da između nas nije sve završeno, hodao sam ravnom cestom u ulicu Krakovsko predgrađe. U tome sam se trenutku probudio. (…)

Tijekom dana brzo sam zaboravio na ovaj san kao i na sve druge snove…
Ubrzo nakon doručka došla su dva svećenika. Pokušajte pogoditi što se dogodilo? Nisam pogađao. Sami su rekli. Radio je upravo dojavio da je jučer navečer u Moskvi umro Bolesław Bierut.

Pred licem svake smrti kršćanin uzima stav duboke ozbiljnosti. (…) Danas prestaju sve oštre polemike jer se Bolesław Bierut uvjerio da Bog postoji i da je Bog Ljubav. On je sadakonačno prešao na našu stranu

Pred licem svake smrti kršćanin uzima stav duboke ozbiljnosti. (…) Danas prestaju sve oštre polemike jer se Bolesław Bierut uvjerio da Bog postoji i da je Bog Ljubav. On je sadakonačno prešao na našu stranu. Ipak, oni koje je Bierut predvodio na ovoj zemlji još su nam uvijek suprotstavljeni. (…)
Bog je odredio kraj života čovjeku i glavi države, čovjeku koji je prvi i jedini od dosadašnjih vladara Poljske imao hrabrosti organizirati političku i državnu borbu s Crkvom. Bilo je to strašno hrabro! (…) Sva ta bolna iskustva odsada pa zauvijek bit će povezana s imenom Boleslava Bieruta. Možda će ga povijest opravdati?

Sutra ću slaviti svetu misu za pokojnika; a već sada otpuštam svojemu dužniku uvjeren da će pravedni Bog u ovome životu pronaći njegova svjetlija djela koja će umilostiviti Božje milosrđe

Bolesław Bierut umro je opterećen crkvenom ekskomunikacijom (…) Moramo dati dužno poštovanje Božjoj volji. Moram to priznati i željeti; moram željeti Božju pravdu koja brani svoje pomazanike. Ipak volio bih da ta posljednja prepreka ne postoji. Zato bih još više želio moliti milosrđe za čovjeka koji me toliko progonio. Sutra ću slaviti svetu misu za pokojnika; a već sada otpuštam svojemu dužniku uvjeren da će pravedni Bog u ovome životu pronaći njegova svjetlija djela koja će umilostiviti Božje milosrđe.

Ne postoji samo Sanctorum communio (lat. općinstvo svetih). U ovome svijetu postoji i komunikacija ljudskih duša. Toliko puta sam za vrijeme svojega zatočeništva molio za Bolesława Bieruta. Možda nas je ta molitva tako povezala da je došao k meni po pomoć. U snu sam gledao za njim – i neću zaboraviti na pomoć molitve. Možda će svi ubrzo zaboraviti na njega, možda će ga se svi ubrzo odreći, kao što se danas odriču Staljina – ali ja to neću učiniti. Moje kršćanstvo to traži od mene.

Koliko ljudi zaista moli za svoje neprijatelje?

Iz knjige „Čamac s rupama. Priče o milosrđu“ autora Jana Grzegorczyka. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.