Poljski kardinal, borac protiv komunizma proglašen blaženim: Svakoga je čovjeka gledao u svjetlu spasenja, a ne vječne propasti Sami komunisti smatrali su ga fanatičnim neprijateljem. Jedno vrijeme cenzura je u svakome Primasovom tekstu križala riječ sotona. Jednom je biskup Bronisław Dąbrowski pokušao zbog toga intervenirati pa je dobio odgovor: Velečasni, mi jako dobro znamo, kad god Primas napiše riječ sotona, on misli na nas

Foto: Pixabay

Časni sluga Božji kardinal Stefan Wyszynski, poznati borac protiv komunizma, u ponedjeljak je u varšavskoj crkvi Božje Providnosti proglašen blaženim, prenosi HKM. Istovremeno je na čast oltara uzdignuta i Majka Elżbieta Róża Czacka, slijepa redovnica, utemeljiteljica Kongregacije sestara franjevki Službenica Križa i Centra Laski za obrazovanje slijepe djece i dijalog s nevjernicima.

Primas Wyszynski, poljski nadbiskup i kardinal Gniezna i Varšave, primas Poljske, branitelj ljudskog dostojanstva i prava, spominje se uvelike i u knjizi koja je nedavno izašla u biblioteci Figulus: Čamac s rupama. Priče o milosrđu, autora Jana Grzegorczykog.
Grzegorczyk ovako opisuje blaženika:

Iz knjige:

„Pišući knjigu Komadić neba s Janom Górom, upoznao sam život i djelo Stefana Wyszyńskoga te njega smatram Primasom milosrđa.
Milosrdna crta njegove osobnosti za mene je bila osobito iznenađenje. Većina filmova, koje sam o njemu pogledao, imala je manu: život Stefana Wyszyńskoga prikazivali su kao radnju koja teče usporedno s političkim zbivanjima, kao da je njegov poziv bio isključivo bitka protiv komunista. A to je prilično jednodimenzionalna i varljiva perspektiva.

Čitam Primasove tekstove i ne pronalazim u njima podjelu na mi i oni. Primas je uvijek i svima govorio Božja djeca

Zbog čega je tako prikazivan? Sami komunisti smatrali su ga fanatičnim neprijateljem. Jedno vrijeme cenzura je u svakome Primasovom tekstu križala riječ sotona. Jednom je biskup Bronisław Dąbrowski pokušao zbog toga intervenirati pa je dobio odgovor: Velečasni, mi jako dobro znamo, kad god Primas napiše riječ sotona, on misli na nas.
Čitam Primasove tekstove i ne pronalazim u njima podjelu na mi i oni. Primas je uvijek i svima govorio Božja djeca. Svakoga je čovjeka gledao u svjetlu spasenja, a ne vječne propasti. Ganuo me njegov tekst koji sam pročitao u knjizi Ljubav za svaki dan:

Ljudi vole tragedije, zato se kroz život „osuđuju” tisućama grijeha, a spašavaju u posljednjem dahu koji je ispunjen jednim jedinim, često i polusvjesnim činom ljubavi.

Pa ovo je kao da čitam svetu Faustinu Kowalsku. Ili dalje:

Napokon, Gospodin Bog govori: dosta je, moj „proizvođaču grijeha”. Idi i ti u moje Kraljevstvo, u moj vinograd! Nisi uistinu radio cijeli dan, nisi podnio svu tegobu i žegu dana, ali i ti ćeš dobiti denar, a to znači – cijelo kraljevstvo nebesko.

Budući da je Primas ovako razmišljao, ne čudi me njegov odnos prema svojemu progonitelju Bolesławu Bierutu (zloglasni poljski komunistički vođa, okrutni staljinist i prvi predsjednik komunističke Narodne Republike Poljske). Za mene je to jedna od ljepših priča o milosrđu. Možda upravo potrebna danas, u vrijeme sveopće lustracije koja je za mnoge postala poput posljednjega suda.

Igranje posljednjega suda daje nam predokus kakva bi bila naša sudbina kada ne bi bilo milosrđa…

Iz knjige „Čamac s rupama. Priče o milosrđu“ autora Jana Grzegorczyka. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.