Čini mi se da si ti otkrio kako biti dobar otac, u čemu je tajna? Nadbiskup Gomez iz Los Angelesa je rekao: „Biti dobar otac znači biti vjeran svojemu pozivu. Nakon naporna dana na poslu, iako bi on možda radio nešto drugo, on će se smijati sa svojom djecom i uživati u igri s njima. To očevi čine. Oni drže obećanje da će ljubiti

Foto: Pixabay

Kad sam se nedavno s prijateljem našao na kavi, on mi u jednom trenutku reče: „Čini mi se da si ti otkrio kako biti dobar otac, u čemu je tajna?“ Zatekao me je i iznenadio tim komentarom, jer znam da još ima toliko stvari na kojima kao otac moram raditi. I ne govorim to iz lažne poniznosti. Svakog dana molim Gospodina da mi pomogne biti bolji muž i otac, jer sam svjestan svojih nedostataka. Prije nego što sam mu uspio odgovoriti na njegov komentar, primio sam hitan poziv i morao požuriti dalje poslom. No ta mi je tema ostala u zraku i poslužila mi kao poticaj da napišem ovo poglavlje.

Kakav bi zapravo jedan katolički otac trebao biti?

Nisam neki stručnjak, ali znam da bi njegovi životni prioriteti trebali biti posloženi ovim redom: Krist, obitelj, posao. Takav otac provodi vrijeme sa svojom obitelji, ali ne na bilo kakav, nego na kvalitetan način. On u življenju svoje vjere obitelji služi kao uzor; on je svjetlo Kristovo svojim bližnjima. U njegovu je srcu radost. On je čovjek molitve. On ljubi i poštuje svoju ženu, čime djeci pokazuje da je sakrament ženidbe nešto posebno i sveto. Svoj uzor očinstva on pronalazi u svetom Josipu, zaštitniku očeva, koji je idealan primjer služenja Bogu i obitelji. Kojih bi se pravila jedan otac vjernik trebao držati u želji da ostane na dobru putu? Ako pogledamo što na o tome kažu Sveto pismo i nauk Crkve, onda prepoznajemo četiri značajke:

1) Naš je poziv svoje obitelji dovesti u nebo.
2) Naša nas djeca promatraju. Oni u život nose ono što su naučili od nas u svojem domu.
3) Stvoreni smo za nebo, a ne za ovaj svijet, stoga se i ponašajmo tako.
4) Naša su djeca Božji dar nama. Gospodinu uzvraćamo ljubavlju i brigom za njih.

Činite li sve to navedeno? Ja baš i ne.
A zašto mi je onda onaj prijatelj uputio onakav komentar na kavi? Vjerujem da on dobro zna da se ja trudim biti dobar otac, iako sam dosada već toliko puta podbacio. Međutim on vidi da sam ustrajan u tome da budem bolji otac i da ne odustajem. On zna da svakog dana molim za Božje vodstvo i njegovu pomoć. Ponekad ni sam ne znam što mi je činiti, ali nikako ne želim dopustiti da moja djeca plate cijenu zbog toga što sam propustio odgovoriti na Božji poziv kao otac i muž.

Znate što, dragi očevi? Ponekad se i vi i ja, jednostavno, moramo više potruditi. Moramo dati ono najbolje od sebe i onda kada nam se to ne da činiti

„Lakše je ocu imati djecu, nego djeci imati istinskog oca.” (Ivan XXIII.) Znate što, dragi očevi? Ponekad se i vi i ja, jednostavno, moramo više potruditi. Moramo dati ono najbolje od sebe i onda kada nam se to ne da činiti. Ponekada trebamo žrtvovati vrijeme provedeno na poslu, omiljeni oblik zabave i odmor da bismo se više posvetili obitelji. Trebamo biti svjesni, koliko god to zastrašujuće zvučalo, da naša djeca prate svaki naš korak, svako naše ponašanje i da će jednog dana biti nalik nama. Nadam se od nas mogu „pokupiti“ mnogo dobroga.

Živimo svoj poziv na očinstvo odvažno i s dostojanstvom

Dragi očevi, molite za ta naša četiri zadatka. Neka nas naša oholost ne sprečava da od drugoga zatražimo pomoć. Tražite zagovor naše blažene Majke Marije i svetog Josipa. Molimo jedni za druge, potičimo jedni druge, ohrabrujmo jedni druge. Živimo svoj poziv na očinstvo odvažno i s dostojanstvom. Nadbiskup Gomez iz Los Angelesa je rekao: „Biti dobar otac znači biti vjeran svojemu pozivu. Nakon naporna dana na poslu, iako bi on možda radio nešto drugo, on će se smijati sa svojom djecom i uživati u igri s njima. To očevi čine. Oni drže obećanje da će ljubiti.“ Imamo li uopće alternativu? Što će se dogoditi ako zanemarimo odgovornosti koje imamo kao očevi? Razmišljajući i moleći nad time, čini mi se da su pred očevima samo dva izbora:
Dogodit će se da svoje odgovornosti koje kao očevi imamo prema djeci prepustimo drugima, primjerice, njihovim vršnjacima, TV-u, internetu, videoigrama, odnosno bezbožnoj materijalističkoj kulturi, kako bi ona odgajala našu djecu, a mi se onako sa strane nadamo da im se pod utjecajem svega toga ne može ništa loše dogoditi.
Ili…
Možemo prigrliti odgovornost i poziv koje smo dobili postavši očevima. Pozvani smo na svetost, a naš je jasan cilj da svojim obiteljima pomognemo doći u nebo. Velika je to zadaća, koja od nas iziskuje odvažnost, naporan rad, donošenje teških odluka i posvećenost molitvi. Koliko često kažemo da želimo biti odgovorni očevi, ali brzo izgubimo fokus, neke nam druge stvari zaokupe pozornost i prepustimo svoju djecu da ih odgaja netko drugi, odnosno nešto drugo? Bojim se da nam se to prečesto događa. Kako ustrajati i držati se pravog puta? Nitko od nas nije savršen, ali koraci koji slijede mogu nam pomoći da ustrajemo u svojim dobrim namjerama.

Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Putokaz za nebo” autora Randyja Haina. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete kupiti ovdje.