Što jedna časna sestra ima raditi na Woodstocku ili Ultri Je li to baš dobro da redovnice, utjelovljenje pobožnih djevica, odlaze među mlade koji dolaze iz cijele zemlje, da bi kroz nekoliko dana pomoću pjesme, plesa, seksa, narkotika i alkohola pokušali ublažiti svoje povrede i samoće?

Foto: Screenshot/Ilustracija

Nasmijana do suza

Sestra Gaudia svega ima u izobilju, a osobito emocija koje ne može skriti niti suzdržati. Pripovijedajući svoje čudesne priče, smije se i plače od ganuća. Nasmijana suza ili bolje Nasmijana do suza. Moglo bi se o njoj reći plesačica sa zatvorenicima jer ima nevjerojatan talent uočavanja dobra u bijednicima koji su prekriženi u očima društva. Kuha u kuhinji za sve koji dolaze na duhovne obnove u Mislibor slušati o Ranjenome Ozdravitelju. Hrani i sluša. Ne zna se koja je glad u njima snažnija. Cijelo vrijeme odlazi onima koje nitko nikada nije slušao pa su zbog toga počeli vikati. A taj krik za ljubavlju uzrokovao je novo odbacivanje.

Je li to baš dobro da redovnice, utjelovljenje pobožnih djevica, odlaze među mlade koji dolaze iz cijele zemlje, da bi kroz nekoliko dana pomoću pjesme, plesa, seksa, narkotika i alkohola pokušali ublažiti svoje povrede i samoće?

Gaudia svake godine odlazi na Woodstock, na susrete Owsiakove mladeži ( Jerzy Owsiak – poljski novinar i humanitarac, osnivač najveće nevladine humanitarne oraganizacije u Poljskoj – Veliki zbor božićne pomoći), na kojemu je uvijek i Isusova stanica. Crkva tamo šalje svećenike, laičke evangelizatore i redovnice da se ne bi izgubili na terenu. Da pokažu tim mladim ljudima da je Crkva svugdje s njima, gdjegod pođu. Je li to baš dobro da redovnice, utjelovljenje pobožnih djevica, odlaze među mlade koji dolaze iz cijele zemlje, da bi kroz nekoliko dana pomoću pjesme, plesa, seksa, narkotika i alkohola pokušali ublažiti svoje povrede i samoće? Oni se žele zabaviti i izvikivati svoje boli, izraziti gađenje prema dvoličnomu društvu. Za mnoge čine to na odvratan način.

Vidjela sam predvorje pakla

Sestra Bogna, kada je došla tamo prvi puta i ugledala djevojke pod utjecajem alkohola i narkotika kako ulaze u šatore mladića koje su tek upoznale, kratko je rekla: Vidjela sam predvorje pakla. No nakon nekoliko godina rekla mi je: Danas drukčije gledam na sve to. Nisam si mogla objasniti nije li navještaj Evanđelja takvima ljudima zapravo bacanje bisera pred svinje. Postavila sam to pitanje jednome svećeniku. A on mi je odgovorio da u svemu tome vidi traženje izgubljene ovčice.

Ulomak iz knjige „Čamac s rupama. Priče o milosrđu“ autora Jana Grzegorczyka. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.