Foto: Pixabay
Bog je htio Crkvu, htio je liturgiju, htio je sakramente, htio je Svetu Misu onakvu kakva jest. Htio je da jedemo njegovo tijelo i pijemo njegovu krv, htio je da sudjelujemo u njegovoj žrtvi djelatno i plodonosno.
Bog je htio da imamo život koji se u nama događa po Euharistiji (Iv 6,50-59).
U Pashalnoj žrtvi janjetovom su krvlju označena vrata obiteljskog doma i duh zatornik nije mogao ući u kuću i ubiti prvorođence među ljudima, ni prvine među životinjama (Izl 12,29). Nakon blagovanja Pashe Židovi su od robova postali bogati ljudi (Izl 12,35-36). Svi bolesnici koji su blagovali žrtvovanog jaganjca ozdravili su (Ps 105,37). Ozdravili su kako bi mogli hodati prema obećanoj zemlji.
Blagovanjem Jaganjčeva tijela vjerom srca i mi ozdravljamo na duhu, duši i tijelu kako bismo uspješno nastavljali ‘pješačiti’ prema ‘obećanoj zemlji’, odnosno prema nebu. Pijenjem njegove krvi uvijek iznova obnavljamo krsni savez po kojem nas je Bog posinio, po kojem pripadamo njemu i po kojem se on brine za nas
Blagovanjem Jaganjčeva tijela vjerom srca i mi ozdravljamo na duhu, duši i tijelu kako bismo uspješno nastavljali ‘pješačiti’ prema ‘obećanoj zemlji’, odnosno prema nebu. Pijenjem njegove krvi uvijek iznova obnavljamo krsni savez po kojem nas je Bog posinio, po kojem pripadamo njemu i po kojem se on brine za nas.
U Bogu se nalazi izvor s kojeg pijemo i zato Isus vičući poziva da tko god je žedan, dođe k njemu i da pije tko vjeruje u njega jer je u njegovoj krvi život, jer je u njegovoj krvi milost, jer je u njegovoj krvi silno prisutan Duh Sveti
Tko jede Isusovo tijelo i pije njegovu krv vjerom srca, ima život u sebi. Kakav je to život o kojem Isus govori? To je život u kojem uživamo osobni intimni odnos s Bogom. U Bogu se nalazi izvor s kojeg pijemo i zato Isus vičući poziva da tko god je žedan, dođe k njemu i da pije tko vjeruje u njega jer je u njegovoj krvi život, jer je u njegovoj krvi milost, jer je u njegovoj krvi silno prisutan Duh Sveti (Ps 36,9; Iv 7,37-39).
Isus je htio da sakrament Euharistije u sebi sadrži vidljivi znak pijenja njegove posvećene krvi kako bi nam taj znak u pamet i srce prizivao izvor vječnog života. Na taj nam je način htio oraspoložiti srce (naš osobni hram Duha Svetoga) za punjenje Duhom (Ef 5,19). Isus je htio da pijemo njegovu krv jer je znao da njegova ljubav može utažiti žeđ naših duša (KKC 1390).
Mi kršćani, novi narod Božji, ne žrtvujemo životinje, nego u Isusovoj žrtvi uvijek iznova sudjelujemo po čudu Euharistije. Kada slavimo Euharistiju, spomen smrti i uskrsnuća našeg Gospodina, taj se središnji događaj spasenja stvarno uprisutnjuje i „vrši se djelo našeg otkupljenja” (EE 11; LG 3; KKC 611).
Isus Krist je u Svetoj Misi žrtva, svećenik i oltar. On se žrtvuje, on našu nakanu prikazuje Ocu zajedno s nama i on je oltar jer se nalazimo u njemu kad žrtvujemo, kad blagovanjem njega postajemo jedno s njime (KKC 1391). Zato je blagovanje žrtve, odnosno blagovanje Jaganjčeva tijela i pijenje njegove krvi vrhunac misne žrtve (KKC 1340 i 1128).
U nastavku pogledajte video izdavačke kuće Kyrios o Bibliji i Svetoj misi:
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.