Pomiri se sa smrću onoga koga ne želiš izgubiti Kad umire netko blizak, rijetko zamišljamo da se našao u zagrljaju samoga Boga; jedino mislimo na to da ne mora više trpjeti, ako je bio bolestan

Foto: Pixabay

Isus govori: „Sporazumi se bez otezanja sa svojim protivnikom…“ (Mt 5,25). Pomiri se sa smrću onoga koga ne želiš izgubiti. Pristanak na sve, baš sve, što nam se u životu događa nije odustajanje, fatalizam, ako je izraz duboke vjere u to da nam u svemu Isus pruža svoje ruke kako bi nas uveo u svoje Kraljevstvo.

Svaki odlazak takve osobe povećava prostor za još veću ljubav – ljubav prema Bogu

Pomiri se s odlaskom nekoga koga voliš. Svaki odlazak takve osobe povećava prostor za još veću ljubav – ljubav prema Bogu. Osim toga, gubimo li uistinu one koji umiru? Zapravo ih samo gubimo iz vida… Oni su kao osobe koje smo izgubili iz vida jer su otputovali u drugi grad, otplovili u drugu luku nakon što su preplovili ocean svoga života.

Zar je njegovo Kraljevstvo u kojemu prebivaju Marija i anđeli, Kraljevstvo torture i mučenja da nitko od nas ne želi stići tamo, a one koji tamo odlaze trebamo žaliti i plakati za njima?

Iznenađujuće je kako puno kršćana proživljava smrt bliskih osoba kao da je to rušenje u najdublji Had. Zar nam Bog nudi neodređeno i okrutno Kraljevstvo da se moramo braniti i rukama i nogama da ne dođemo tamo? Zar je njegovo Kraljevstvo u kojemu prebivaju Marija i anđeli, Kraljevstvo torture i mučenja da nitko od nas ne želi stići tamo, a one koji tamo odlaze trebamo žaliti i plakati za njima? Zar ne bismo trebali čestitati sebi i drugima radi smrti pravednih, znajući da su u rukama Božjim, privinuti na grudi u zagrljaju najboljega Oca?

Ljudsko srce nije u stanju pojmiti što znači prebivati s Bogom!

Biblija govori o tome da je Gospodin svojim vjernima pripremio takve stvari koje ni oko nije vidjelo, niti uho nije čulo! Ljudsko srce nije u stanju pojmiti što znači prebivati s Bogom! Kako puno ljudi žali što su njihovi najbliži stigli u raj kao da je za njih to mjesto kažnjavanja. Kad umire netko blizak, rijetko zamišljamo da se našao u zagrljaju samoga Boga; jedino mislimo na to da ne mora više trpjeti, ako je bio bolestan.

Iz knjige „Zašto Bog dopušta patnju” autora patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju u elektroničkom izdanju ovdje.