Foto: Pixabay
Najiskrenije i najvažnije poznavanje sebe počinje kada ugledamo Boga i pitamo ga što želi da budemo; kada ga pitamo koga u nama vidi, koje nam je ime nadjenuo. Identitet koji nam daje izniman je – to je tajna koju otkrivamo postupno – kao poziv. Nešto drugo predstavljamo ljudima, a nešto posve drugo njemu (usp. Otk 2, 17).
(…)
Većina ljudi svoje sebstvo temelji na onome što radi, a ne na onome što predstavljaju u Božjim očima. Dok promatramo Krista, lako možemo vidjeti kako se njegov identitet temeljio na onome što je predstavljao u odnosu spram svojem Ocu, Bogu, a ne na onome što je radio.
Određujemo se prema onomu što radimo, što činimo za druge i u zjenicama drugih tražimo prihvaćanje i odgovor na pitanje tko smo. Zato je u nama toliko zabrinutosti…
Njemu je bila najvažnija povezanost s Ocem. Sve drugo proizlazilo je iz te veze. S nama je počesto drukčije. Određujemo se prema onomu što radimo, što činimo za druge i u zjenicama drugih tražimo prihvaćanje i odgovor na pitanje tko smo. Zato je u nama toliko zabrinutosti i nesigurnosti jer smo cijelo vrijeme u strahu od toga što drugi o nama misle i kako će nas ocijeniti.
Isus je, s druge strane, neprestano gledao tko je u očima svojeg Oca. Odatle je crpio takvu sigurnost i nepokolebljiv osjećaj vrijednosti – znao je tko je i koliko ga Otac voli. Tijekom krštenja i preobraženja na gori Taboru Otac je izgovorio sljedeće riječi: da je njemu nalik i da je njegov Sin. Izgovorio je te riječi pred ljudima, ali prije svega svojem Sinu.
…umjesto da u Bogu tražimo svoje sebstvo, da u njegovim očima tražimo ljubav i prihvaćanje, mi se nesigurno zagledavamo ljudima u oči i u njima tražimo odobravanje
Isus nikada nije tu ljubav dovodio u pitanje, jer je ona bila vječna, dok smo mi neprestano u strahu i nismo sigurni tko smo, jer umjesto da u Bogu tražimo svoje sebstvo, da u njegovim očima tražimo ljubav i prihvaćanje, mi se nesigurno zagledavamo ljudima u oči i u njima tražimo odobravanje. Međutim, ljudi su promjenjive ćudi i čak i oni koji nas vole ne mogu jamčiti da će nas vječno voljeti. Nismo sigurni u ono što nam govore o nama i ne znamo je li istina to što govore jer na kraju ni sami ne znamo tko smo. Isus je znao tko je jer je znao tko je u očima svojeg Oca.
Iz knjige „Valovi milosti“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
