Foto: Pixabay
Stajao sam u redu na blagajni. Ispred mene bila je niska pogrbljena starica. Ruke su joj se tresle, na prsima je čvrsto držala malenu torbicu. Kupovala je nekoliko osnovnih stvari i nedostajalo joj je četiri kune za plaćanje računa.
Blagajnica je bila dosta oštra prema njoj, a ljudi u redu su negodovali zbog te situacije naglašavajući da im se žuri i da nije trebala uzimati, ako nema za platiti
U košarici je imala kruh, mlijeko, brašno i maleni komad pite. Blagajnica je bila dosta oštra prema njoj, a ljudi u redu su negodovali zbog te situacije naglašavajući da im se žuri i da nije trebala uzimati, ako nema za platiti. Starica je stajala potištena, sa suzama u očima, a ja to nisam mogao podnijeti, dao sam blagajnici četiri kune i upozorio nju i ostale ljude da ne bi trebali tako postupati ni s jednim čovjekom, a pogotovo s ovom staricom.
Srce mi je skoro iskočilo iz grudi, uzeo sam staricu za ruku i s njom se vratio do trgovine
Srce mi je skoro iskočilo iz grudi, uzeo sam staricu za ruku i s njom se vratio do trgovine. Bakica je ponizno hodala uz mene, a ja sam u košaru stavljao proizvode za koje sam smatrao da će joj biti najpotrebniji: nešto mesa, jaja, razne žitarice, a ona je promatrala potišteno, sa suzama u očima. Svi su nas gledali. Došli smo do voća i pitao sam je što joj treba, a starica me nijemo pogledala velikim očima i trepnula, nije imala snage ništa reći. Uzeo sam od svega pomalo.
Na blagajni sam shvatio da sa sobom nemam dovoljno novca da platim njezinu i svoju kupovinu, pa sam ostavio svoju košaru, a platio staričinu
Vratili smo se do blagajne. Ljudi su se ovaj put odmaknuli u stranu i pustili nas preko reda. Na blagajni sam shvatio da sa sobom nemam dovoljno novca da platim njezinu i svoju kupovinu, pa sam ostavio svoju košaru, a platio staričinu. Izašli smo van. Pogledao sam staricu u lice i vidio joj suze na obrazima… Pozvao sam je u auto i pitao ju gdje živi.
…odjednom sam shvatio kako žive naši stari
Ponudila se da mi napravi čaj. Otišla je u kuhinju, a ja sam razgledao vrlo siromašnu, ali čistu i ugodnu unutrašnjost njezina doma. A kad je na stol, sa starim, ali urednim heklanim stoljnjakom, stavila dvije napukle šalice i istrošeni tanjur na kojem je bio prepolovljen onaj mali komad pite iz njezine košare – odjednom sam shvatio kako žive naši stari… Popili smo čaj, malo porazgovarali i tada sam morao krenuti. Sjeo sam u auto i tada više nisam mogao izdržati, suze su se počele slijevati niz moje lice…
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
