Foto: Shutterstock
Molitve se sjeti
Zastao je mjesec u tvom krilu
u noći tihoj što daljinom mami
zvijezde rasute u magli su spale
barke na pučini vjetar su stišaleKroz prozor oči zasjale su male
oči tek rođene srebrom obasjane
plamen u duši one su skrivale
i kamen tvrdi da ne bi zaspaleTiha daljina beskrajno je prazna
noć je osamljena i svjetla gladna
samo je sloboda sjala u svoj biti
srcem tek rođenim zemlju da okitiU pjesmama želje srca neka zvone
muke s patnjama neka se rastvore
zlom neka dosadi kucati na vrata
kada srce ljubi, tvrđa su od zlataNeka vatra otopi tvrdu santu leda
neka prazan papir leti sve do neba
ti ostani svoja kada tron propada
i ponosna budi s tobom je nadaMolitve se sjeti kad mislima letiš
sama nikad nisi i kad me se sjetiš
neka sjeta ostane tuga od kamena
u srcu je voljenom vatra zapaljena!
Autor: Ivan Dragičević; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.