Foto: Pixabay
„Bože, hvala ti što nisam kao drugi, jer sam originalan, mističan, produhovljen. Prije svega sam čestit, istinoljubiv i nevin. Visoko sam teološko obrazovan, postim srijedom i petkom na kruhu i vodi, bio sam na duhovnim vježbama, znadem sve karizmatske molitve, od ozdravljenja sjećanja do oslobođenja od utjecaja demona.
Neprestano napredujem jer, kao što znaš, u hijerarhiji nema nikog odgovornijeg ni sposobnijeg od mene. Dobro je da me šalješ na duhovne seminare i omogućuješ mi da držim prekrasne govore
Odgovoran sam za mnoge ljude i ljudi me poštuju i dive mi se. Neprestano napredujem jer, kao što znaš, u hijerarhiji nema nikog odgovornijeg ni sposobnijeg od mene. Dobro je da me šalješ na duhovne seminare i omogućuješ mi da držim prekrasne govore, kojima mogu zadiviti druge svojom erudicijom i elokvencijom. Ionako te zapravo nitko ne voli više od mene!“
Jeste li primijetili kako farizej upotrebljava u svojoj molitvi izraz „nisam“? Uistinu, on nije poput ostalih, ali je li uopće svoj? Taj „nisam“ nalazi se u jasnoj suprotnosti s onim koji je o sebi govorio: „Ja sam koji jesam!“ Duhovni identitet nećemo pronaći u traženju tuđih pogrešaka, nego u pronalaženju vlastitih slabosti.
Iz knjige „Valovi milosti“ p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Najiskrenije i najvažnije poznavanje sebe počinje kada ugledamo Boga i pitamo ga što želi da budemo; kada ga pitamo koga u nama vidi, koje nam je ime nadjenuo (o. Augustyn Pelanowski)
Neka ti ova knjiga bude na pomoć da upoznaš sebe onako kako te Bog vidi
Ako ti se svidio ovaj ulomak i bio na korist, preporučamo ti i ovaj iz iste knjige:
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
