Foto: Pixabay

Farizejstvo počinje od uspoređivanja s drugima u cilju preuveličavanja vlastitog ega

Moliti moramo da bismo dobili snagu, a ne da bismo glumili da smo snažni. Molitva postaje opasnost za onog tko ju iskorištava da bi omalovažavao druge. Farizeje možemo susresti i danas, i to popriličan broj u našem svijetu. Farizejstvo počinje od uspoređivanja s drugima u cilju preuveličavanja vlastitog ega. Svako uspoređivanje vražje je djelo, jednako onom kojem je cilj vlastito uzdizanje, kao i onom koje nas nagoni da osjećamo prijezir prema sebi.

Da se carinik ovako molio: „Bože, žao mi je što nisam tako nevin i odan, poput onog farizeja koji stoji ispred mene“ – njegova molitva ne bi bila mila Bogu

Svatko od nas je neusporediv. Ne možemo biti onakvima kakvi bismo trebali biti. Nitko nije objekt s kojim ću se uspoređivati, jer moram biti svoj, a ne netko drugi, pak čak i ako bi to bivanje drugim značilo da sam znamenit ili savršen. Da se carinik ovako molio: „Bože, žao mi je što nisam tako nevin i odan, poput onog farizeja koji stoji ispred mene“ – njegova molitva ne bi bila mila Bogu. Carinik je, jednostavno, uvidio istinu o sebi i priznao ju je, čak i ne svrnuvši pogled na farizeja da bi se s njim uspoređivao. Mnogi od nas čine tu osude vrijednu pogrešku – gledamo na druge umjesto na sebe. Nevažno je činimo li to da bismo se uzoholili ili zato da bismo se prezreli. U duhovnom životu uspoređivanje je uvijek pogrešno.

Iz knjige „Valovi milosti“ p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.